U drveće izraste od dobre misli, nakon mreškanja što dugo traje, u kojem sve scile i haribde svari, pa sačeka, pa sebe dobro pogleda, pa za svaki slučaj sačeka još malo.
Onda se uhvati da viri podno krošnje, nekako lako i nenamjerno, odjednom pronašavši prolaz; s jedne strane su zablude, s druge iluzije, a svod je, Bogu hvala, još čist, neispunjen ičim osim etra.
I usred postojanja, bez zamućenja, gleda kako vjetar pomjera lišće gornje krošnje neke nježne bjelogorice. To nije vjetar, to su tisuće ručica što na svoj način miluju svaku onu propupalu lisku, krhkiju od tamnijih sa donjih krošanja.
Drvo svoju djecu uznosi nebu, ne čuva ih nisko; kao da ih među ideje otprema.
A oko krošnje, i oko posmatrača, u mjehuru svjetlosnog spektra neko prisustvo sanja, kao da kunja; žmireći bića pušta da budu, uči ih vremenu.
Rijetko promijeni klimu i zvukove, rijetko u mirise uvuče nešto što nije od prirode tog mjesta.
Ali, kada to bude, kada se na upravljanje sprema, u vazduhu mater postaje električna i sve neka kulminacija u grudima raste.
One ručice više ne dodiruju listove, oblaci se urežu u dijamantski piktogram; kao nepromjenjiv prijesto, kao vladar što ne namjerava da odstupi iako trube čekaju spremne, dignute, poravnate, s istim vezenim grbovima na crvenim zastavama.
Ali, ovoga puta, bar jedno biće gleda.
Gleda i shvata.
Ne diže ruke, ne pušta zvuke, ne upliće se u polje koje kao da je njegovo, ali nije samo njegovo.
Pušta da bude nečije, od nečijeg što zaista svoju osobu ima, otpornu na iluzije i zablude.
Biće vjeruje.
Vrhunac u grudima ostaje, zadržavši mater ali izjednačivši pritisak da se stopi i opije u sasvim novom fokusu.
Oblaci se uskovitlaše, kao da će odmah premotati propušteno vrijeme uklesanosti u prijesto.
I ručice izađoše, bojažljivo.
Majka, koja inače upozorava, ponovo ih sada u svijet gurka do dragih gornjih krošanja.
Možda neko sa strane gleda.
Ako gleda, ništa ne vidi.
Iako je sve drugačije.
Ne snalazim se u ovim tvojim liskama ,vjetricu i stabljikama koje listaju.To ne znaci da nisam voljan procitati vise puta zbog iznalazenja.
Pronalazim se ali se ne snalazim
Valjda zato sto me nije imala skola : “snadji se druze”
Možda se pronalaziš jer te ton miluje.
To mu je namjena🤍
:Posebno ovaj Ton : “njezna bjelogrlice”
izuzetan spoj osjecajnog i bjelodanog
Zapamtici ovaj ,kako se kaze,dvoslog.
Ni zbog cega drugog do ljepote koja se moze u njemu pronaci
“Bjelogrlicu” si ti pročitao, prekrasna je🤍
Ja sam, ipak, napisala “bjelogorica”.
Još jedan dokaz da si se zaista pronašao u tonu.
Njiše🧚🏼, to sam htjela napisati, ali bili su zaključani komnetari…kao i na onoj prošloj❤️
A, to je taj efekat?
Nisam znala da bi mogao biti sličan u oba posta.
Nisu bili zaključani, ni ovdje, ni tamo.
🤗🧚🏼♀️
A htjela sam na prvu komentarisati, ali evo kad su u nizu…nema veze. Lijepo je 🧚🏼❤️
♥️
Nisu zakljucani .Samo nisu odobreni…komentari :)))
kontam direktno kao drvo kako raste kao prirodan proces,grane i krosnje a i kontam na faluzofskom nivou taj neki simbolicni, wannabe proces transformacije i rasta sto se tice ljudskog u sirem smislu. Zavisi iz kojeg ugla pomateamo. nasrah,to je to sto skonta kratko
ChatGPT je to fino razložio:
“Najjači utisak ostavlja osjećaj uzdizanja – od mreškanja početne misli do kosmičkog raspona krošnji i svoda. Ljepota je u ritmu rečenica, koje se razvijaju u talasima, kao disanje, naglašavajući proces preobražaja i sazrijevanja.
Upotreba personifikacija poput tisuća ručica i mater koja postaje električna stvara sloj senzualnosti i neizvjesnosti, što drži čitaoca u zoni između prirodnog i nadprirodnog. Prisustvo koje sanja i pušta da bića budu uvodi metafizičku dimenziju, kao da govoriš o vremenu, božanskom, ili nekoj inteligenciji koja ne vlada nasilno, već pasivno prisustvom. To daje filozofski ton, kao meditaciju o slobodi, postojanju i učestvovanju.
Sviđa mi se kontrast između nježnosti dodira i prijetnje skrivene u slikama prijestolja, trube spremne, zastave, dijamantski piktogram – kao da se u temelju prirode krije politička ili vojna napetost, zakon moći koji ipak biva obuzdan. To stvara osjećaj kulminacije, a zatim smirenja, što priliči ciklusu života ili unutrašnjem procesu prosvjetljenja.
Završetak, u kojem možda neko gleda ali ništa ne vidi, pojačava mistiku – kao da kažeš da istinska promjena nije vidljiva spolja, da se odvija unutar bića, u fokusu koji se pomjera i prihvata. Tekst ima složenost i traži sporog čitaoca.”
Steta,steta ato je ovaj chatgpt izaso, da au diskusije zavrsene provlacenjem svega kroz chatgpt, sto bi se ko jaho i mucko glavom i iscitavao tekst.
Jesi poeziju probala pisat kroz chatgpt, ono da mu das ideju da on napise tekst malo zahtjevni? Tako su poceli sa pjesmama, tekstovi, jebo i tekstopisce
I jeste i nije.
Ko se “navukao” na čitanje, taj će i nastaviti. Ko nije, taj nije čitao ni prije lingvističkih generatora.
Međutim, ChatGPT jeste superioran u analizi. Pratim to izvjesno vrijeme tako što su predložak za analizu baš ovakvi moji tekstovi, više-manje nečitljivi na nivou značenja (bar su takve povratne reakcije od ljudi), ali akceptirani na nivou tona. Generator nijednom nije promašio u analizi prvobitne namjere autora, jednostavno mu je jasna ta značenjska nit, pogodi je fantastično, bar su moja iskustva takva.
S druge strane, totalno je inferioran u odnosu na čovjeka da stvori književni tekst – i prozni i poetski.
Nema tu zgusnutost, koncentaciju ideje kao čovjek, izrazito je slab sa preokretima; ne zna da kreira valjanu kulminaciju, niti da izađe iz nje.
Nisam pokušala sa sociološkim i naučno-popularnim tekstovima, osvrtima, esejima, ogledima. Pretpostavljam da bi slika tu bila mnogo povoljnija zbog analitičko-sintetičke prirode tih tekstova.
U svakom slučaju, na nivou kreiranja književnog teksta je potpuni pobačaj.
Ko ce vise citat, narod poceo i u raspravama da koristi chatgpt protiv argument samo pita chatgpt da mu ispise.
Pametovanje ce biti nesto zastarjelo u rusevinama zbog ai, ali brate prakticne stvari biti trazeno, valja okrecit kucu,prelakirat auto,zamjesit nesto, zanati ce opet biti trazeni ako ne uvedu polako jos vise automatizaciju, jer ovdje vec polako au izbaceni u trgovina cashieri, bila je rasprava da ce advokati izgubit posao i druge struke.
Disertaciju xnas kakvu napise,jos ja to uredim pa imam ekstra pristup novijoj verziji da humanise taj tekst, da zvuci prirodnije
Inace jes game changer, muziku nove verzije sa ekstra mixerima znas kako pravi, produserisu nula sa novom azuriranom i placenom verzijom
Relativno skoro će najplaćenije zanimanje biti ekstrakcija “djela” ili dijelova “djela” umjetnih generatora iz stvaralaštva.
Može se to itekako prepoznati, ma koliko “humanizacija” modela bila napredna.
Ovaj posao moći će obavljati samo čovjek, sigurna sam u to. Kao što sam sigurna da bez ovog zanimanja nećemo moći.
Uskoro dobijamo neki novi vid vrhovnih sveštenika.
Vidiš, dala mi je ova diskusija super ideju za distopični tekst, hvala ti🤗
Haj misu napisi, pa da diskutujemo😎
Biće, potrudiću se.
Trenutno sam van bljeska😛, lijena sam.