Kategorija Nekategorisano

dugo je trebalo za pomirdbu s putem da kipove novih grade na grobljima starih bogova da čekanje čeka, ne radi i baca kapljice petparačke patetike po klicama jadnijih insomničara što shvate pronađu smijeh duboko u sebi   dugo je trebalo…

kosu pustim da od mene tajne skriješ labirint slijem kuda da je začešljaš punu ćutnje zapečatiš šnalom olovnom, običnom   neću da ti šapću dok potiljak gladiš sad su one saznane, umetnute, čuvane ulij mi grotlo svojim bezdanom ne sikći…

Kristalne žabe orkestriraju pod natraške Dalijem Salvadorom, ismijanim, agresivnim Isusom. Žena što će brže umrijeti glumi staricu pred bijesnom djecom protivu legalnih uniformi. I dugih cijevi. Sred Manhattana punih sisa silikonske glave ljepotica konzumira ruž što duže traje od istočnih embriona.…

ove zime padaju pahulje tvog prisustva, ne tope se. pišem zato što topla popodneva nedostaju naše razgovore o tricama. češljam ti kosu u žurnom hodu obaveza, privijam odmor uz obraz.   na nekom dalekom jastuku pola moje noći sanja.

noć je pravljena od sumnje i najdaljeg bježanja davljeniku u izmaglici ponekad izvedri ogledalo rijetko bistro da se ugleda, rijetko cijelo da podnese novu vjeru   jer, samo to je dan