Mislim da je to riječ
koja je sanjala svilu
upletenu s nešto tople vode
nad kojom su, dok je led bila,
razgovarala dvojica članova Reda
o Velikom Kodeksu i njegovim zarezima,
a onda je
podno Hrama i gonga
na 2.226 metara nadmorske visine
oko solidno jake vatre
gašen krupnim riječima
isparavao lik Viren
više natopljen mislima dvojice mladića
nego cvrčanjem vječnog leda.

Viren, bez lica
opisana na četiri strane svijeta
s trakom svile u kosi
straga
na kojoj je svakoga dana
dugo, eonima dugo
na znanim i neznanim jezicima
pisala druga riječ
o kojoj bi govorili da dozove vjetar
smjenjuje godišnja doba
dobija bitke,
govorili su da ubije onoga ko je pročita
da prosvjetljuje
da je mnoge poslala u putnike.
I baš ta ljubav mladića iz Reda
upijena u vodu, kao svaka molitva
našla se upletena u sutrašnjoj riječi
na svilenoj traci u kosi,
vjeruje se,
lijepe Viren,
a pisalo je na jeziku naroda
kod kojeg je ta kombinacija ta četiri slova
značila dvojako
i naoko nevezano
misterija i disciplina.

Priča o Viren ovdje završava
uz napomenu vašeg priređivača:
Srž ljubavi je tajnovitost,
a voljenje vještina neotkrivanja.

Default image
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1202

13 0 komentara

Leave a Reply

  1. Ovo je odlično. Misterija i disciplina idu jedno s drugim, mada ko što kažeš, naoko nepovezano. Nema savladavanja misterije bez čvrste discipline. Nema leta u zvijezde bez čvrsto obrađene njive u kojoj ćemo pustit korijenje u Zemlju.

    A posebno mi se sviđa to da riječ ubije onog ko je pročita. Postoje misli koje je bolje ne izgovorit. Gube na snazi kad ih verbaliziraš. A kad si samo pustiš da ih osjećaš, moš uz pomoć njih i dobijat bitke. Moš se i prosvitlit. Ali uz strogu disciplinu. 🙂

    • U vezi sa misterijom i disciplinom smo potpuno saglasni, ali po pitanju (ne)verbalizacije (riječ koja ubija) nismo.

      Značenje riječi koja ubija odnosi se na znanje. Sa svakim stečenim znanjem ubijen je čovjek koji je bio neposredno prije osvješćivanja toga znanja. A primjena toga znanja nemoguća je bez dijeljenja istog (verbalizacija) sa drugima. Takvo je znanje jalovo, a onda je i nezasluženo.

      • Jako zanimljivo gledaš na ovo. “Sa svakim stečenim znanjem ubijen je čovjek koji je bio neposredno prije osvješćivanja toga znanja.” Ovo mi se skroz sviđa. A možda je i znanje koje se ne dili jalovo. Al pitanje je je l’ možda postoji znanje koje se ne može verbalizirat?

        • Naravno da postoji, zato postoji umjetnost npr. Tačno, umjesto verbalizacije bolji je termin artikulacija.

          Upravo je znanje koje se ne dijeli jalovo, to i jeste bila poenta moga prvog komentara. Jalovo i nezasluženo. Jer, to nije naše znanje. Mi smo mu samo obrađivači i, kao takvi, tačno je, možemo mu dati novi kvalitet, grabeći iz našeg subjektivnog, našeg ugla, naše perspektive. Vjerujem da je upravo to jedna od najviših svrha postojanja djelimično autonomnih svjesnosti.

          • S ovim što si sad napisala bi se moga i u potpunosti složit… Jako zanimljiv način gledanja. Znaš šta je, ja msm da kad čovik dobije neke uvide, prirodno teži da ih dijeli. Nekako mi taj poriv ide ruku od ruku sa sticanjem znanja. Jer, ko što kažeš, mi ne posjedujemo znanje, nego ga primamo i obrađujemo, pa ga prosljeđujemo… Da, umjetnost bi baš mogla bit način prenošenja znanja koje se ne može verbalizirat. Ja ovako kad gledan, mogu se složit s tim da je znanje koje se ne djeli jalovo i nezasluženo. Ali, ja mislin da neko ko nema tu želju, strast, Ljubav, šta god i kako god to nazvali, tu, možda čak i potrebu da dijeli znanje, neće do znanja ni doć.

            • Strast i posvećenost u sticanju znanja mogući su i ako je motiv nešto što nije empatija ili ljubav. Motiv može, i često je, sticanje moći, osveta zbog nerazriješenih konflikata itd. Takvi posvećenici u znanju zapravo su prokletnici, bar u nekom transferzalnom presjeku, u posmatranom trenutku. Jer, haha, nekome treba manje, a nekome mnogo više, ogromnoooo više da se oslobodi slojeva zaprljanosti u motivima i vrati na prirodne postavke. I tako gledano, mjerne jedinice vremena su varka, jer nečije subjektivno vrijeme može biti jako dugo, zato što se kreće u istim ili sličnim obrascima, porivima, čvorovima (čitaj: patnji), a nečije je neobično kratko, jer je spontano, šireće, uvijek u promjeni, fluidno i lako.

          • U pravu si, neko puno teže izlazi iz patnje, neko je u patnji a da i nije ni svjestan da jest… Pod ove zadnje mislin na one koji steču znanje radi moći. Oni nemaju istinsku sriću, ali nisu svjesni toga, jer u njiovoj percepciji, istinska srića djeluje kao naivnost ili budalastina. Pa čak i kao slabost. Mada ja mislin da takvi ljudi, s motivima za sticanje moći nikad ne mogu doseć znanja kakva dosegnu ljudi s plemenitim motivima.