Hipotetski faktor

Odmakni se od 1875., srebra i volje!
Ja bih da provodim, a ne da prerađujem.
Fali mi,
fali mi da osjećam;
čudno,
sad ću ponovo pribjeći slici obrnute gravitacije.

I tako
sve se izvraćalo da se vidi unutra,
a nije bilo strašno zbog mjehurastih lopti
koje bi nastavile da stoje kad je sve drugo usisano gore.
Bez kapi krvi,
čisto kao ispočetka.

Ne znam čime sam gledala,
ali je odgovaralo tome da ne osjećam posebno;
odavno posebno ne osjećam posebna,
zato i okupljam one koji mogu shvatiti.

Topljeno srebro je te 1875. bilo u žilicama dlanova.
Crtale su se mape, Zemlja sažimala u apstrakciju.
Ne znam šta smo htjeli time, to je problem svake ideje.
Osjetim svačiju ljubav i nemam je uporediti sa čime.

U toj je sobi bilo puno čela na zemlji.
Ti su ljudi držali svoje mjesto, sigurniji od nas zvanih mogućnosti.
Sve su se sobe otvarale prozirnim mjehurovima.
Sve su se knjige pregledale,
sve su kose pomirisane.

1875. i ne samo te godine
isti je čovjek koračao istom dinom
na drugome mjestu
nisu sami oni koji govore drugačiji jezik
slaganje je varka
voda se sipa
zrak ulazi,
kada se ponovo jednom vrati Doba stajanja
mjehuri će pasti i u vodu se sastaviti pored
zdenca i kamena
paprati
ispod magle,

(ženski je glas pjevao o toj staroj vodi;)

pustinjak je tada digao glavu
dinu je na drugu stranu premjestio vjetar
mastilo je prolio crtač mapa
srebro s dlanova počelo da kapa,
1875. više nije bila ta godina
(a ja sam počela da sanjam)
mogla sam prepoznati lopte u velikoj vodi
sad niko nije
sad niko od njih nije
i svi su osjećali