pred grad u stijenama
spustilo me isparenje
željnu
svrbeža na koži
trgujem
bodeže za latice
ruke
za puteve na njima
priča mi
u toploj vodi
o hramu nad svijetom
gdje mijenjaju se lica
diže se istina
i griješi sa laži
u svakom daru
pred
velikim žrtvenikom
ogrćem strast
i navlačim kožu
osjetim jezik
i govorim riječi:
tu
postoji
sa svim ukrasima
koje za tu
trebaš
tu
čeka da sanja
i kad ubijaš
i kad rodiš
tu
se kreće
od tvoga vjetra
i vjetrova drugih
oko hrama
tu
voli
i tu
strada
sve tu uči
jer čuva se
zaborava
svrbi koža i gori dodir
kad se ograđeno
spaja
boli teško i boli stvarno
kad se gore
od dole
razdvaja
Dinamicno i predobro.
Vrtlože,
?<3
Imas pozdrav iako bas ne razumijem ti ovu poeziju
I ja tebe pozdravljam Svaštaro?