Zavezanost
u čvorove svemira što nisu veći
od tajnih mjesta tijela.
Hoću li vidjeti tvoje oči,
oči za koje sada ne znam
da mi već nedostaju
kao par, kao ljubav i jedan svijet.
Da,
već se opraštamo.
Neka ovu pjesmu pročitaju
iznad vjetrova,
tamo gdje tvoja kuća koju si mi pokazao
stoji oduvijek
i zauvijek.
Neka ovu pjesmu pročitaju
uz uho sljedećeg novorođenčeta
od našega tijela,
jer me strah da te u stanju
nakon prelaska
neću prepoznati.
Dragi, šta je ljubav?
Šta su livade malog plavog cvijeća
na kojima sam malena
pričala sa tobom.
Odatle su se razvijali labirinti,
pripitomljavali kenotauri,
odatle su se noževi igrali svojih opasnih igara
i polagano
sasvim polagano
slagale stranice jedne sreće,
jednog mirisa u postelji,
jednog pripadanja.
Ne,
neću se sukobiti sa vjetrovima,
niti s ravnodušnošću iznad njih.
Prihvatiću da ističemo
voljeni i jednostavni,
zrnce po zrnce
izvan nas.
Nemam čak ni svetu stvar,
talisman, prsten ni stih
na pravom papiru,
što bi grčevito stiskala kad mi odeš,
kad ti tamo odem.
Bojim se da te neću prepoznati
u velikoj
cijeloj duši.
Oh wow, neke jake, dobre, vibre univerzumom kruže. Super!
Crystalmeth, drago mi je da ti se dopada?
Predivno
Laura, ♥️
Preporučujem da nabaviš svetu stvar ?
Misliš Brute?
?
Mislim, dakle, postojim!
Ja mislin da cete se pripoznat. ?
Vidjećemo Vrtlože, vidjećemo kako sistem funkcioniše na tom nivou?