U meni je on koji ima pitanje fokusa. Smišljanje je igra koja se može koristiti u razne svrhe, a jednu, terapeutsku, može biti opasno kontrolisati.
Fokus je srž ulaska. I centar odvajanja od težine ove stvarnosti, momentalnog djelovanja sa svojim nesagledanim posljedicama. Fokus, kao gladnu životinju za one koji od njega pate, treba pomjeriti na drugo mjesto, a onda i nahraniti.
Poravnanja su doba kada fokus izlazi iz stanja smišljanja u stanje stvarnosti.
On u meni traži radikalna pomjeranja fokusa i ja mu to dajem. Želi ispucati što više potencijala i to jeste uzbudljivo. No, kako je vrijeme u toj praksi odmicalo, shvatam da je dobro imati duža doba poravnanja. Fokus umara i troši i sve ga češće valja zaigrati na tabli teorije, ne mijenjajući, istovremeno, u stvarnoj okolini ništa. Naoko.
Poravnanja su ispunjena slobodnim vremenom, snom korisne slobode. Odsustva iz svijeta rutina i prisustva u stvarnosti na tabli teorije. Prava imena svijetlećih tačaka u njemu koji je u meni saznaju se posredno, igrajući, dodjeljujući note, misao, slova, interpunkcijske znakove. Za sada ga sasvim uspješno držim podalje od simbola i njihovih petlji, energije koju piju i zbog nje otiču i postaju važni. Pazite koje simbole za drugove uzimate. Od primordijalnog doba simboli su virtualni totemi.
Fokus kontrolisano funkcioniše ako mu uskratite kraj. Pitanje postignuća i kreacije i oslobađa i unutra spetljava čovjeka. Dvije referentne tačke su -dosta je- i -ubistvo krivice zbog nezavršenosti-. Zaustavljanje hoda spašava čovjeka od stvarnosne provalije, a tajming, ta tanana umjetnost odabira trenutka u nizu koji često nije pravolinijski nego vrtložan, ipak nahrani postignuće do tačke relativnog zadovoljstva, objektivno mjerljivo spolja.
Zahvalnost se negdje sama javlja, tinja i traje zbog te sposobnosti otkopčavanja procesa. Recimo da sanjam hororičan san i recimo da sam ja subjekat toga sna, ali recimo i da sam, istovremeno, iznad te situacije, svjesna da je ono samo platno na kojem ta druga ja mogu i umrijeti bez posljedica po mene iznad. To je zahvalnost.
Ovo je moj rijetki dnevnični zapis i ne umijem ga drugačije napisati.
Žurba je samo usporavanje događaja u pravoj stvarnosti, ali s određenim rokom do istinskog poravnanja koje nije pitanje rješavanja labirinta u terapeutske svrhe.
Stvarni događaji su u žurbi rijetki.
Pristunost kao takva fantastično ❤️
*prisutnos
Super si to sažela. Da, tačno?
Hvala ti Pirgavo.