Kada prođeš krvotocima lišća
i ostaneš sam
zaglavljen pred zimu,
u starim jaknama,
u ofucanim licima,
u riječima što su toliko puta
izbjegle da kažu šta im je.
Barokne tete,
tête-à-tête,
svijetleće tako da se u njih
samo po okrajcima moglo gledati,
i bijele dame
sa crnim štapovima
u lovu,
pod tamom i distorzijama.
Gospodin F. raznosi pisma,
gospodin V. nastavlja supremaciju,
ne znam gdje je gospodin E.
dok S. opjevava sve slučajne narcise.
I evo se igraju, uzaludne neke
folirantske postave,
prikucavaju očvrslost na usnama
grijući, ispod, mesnata srca.
Rekao mi je da režim,
rekao mi je da mi je ukrao jednu, sto, hiljadu rečenica,
rekao mi je što mi nije rekao
u crvenoj, crnoj i zelenoj haljini.
A ta knjiga zaista postoji,
ne znam ko je nacrtao
demijurga haosa ispred prvog poglavlja.
Kažem, pred zimu,
kad se sjećanja suše,
kada svuda okolo hadovi razmiču vilice
uzimajući višak od narednog koraka,
ova je priča stavljena na papir,
zaslađena ukradenim djetinjstvima
i ponekom pahuljom nad vrućim medom
u trima čašama moje krhke braće.
I ti navalila na tete u posljednje vrijeme ko pijan plota.Bas bi covjek svasta pomislio o nekim sklonostima da tezis😁😁 Moze li da se ovo propjeva ko sevdalinka sa distorzijama i death growl-ingom?🤡
Kad ožičim šargiju ima da je uglazbim 😁
‘ceram je ko jarca suptilno da podmaze glasne zice i gukne na onom zvucnom oblaku jos koju krvavu sevdu.Nesto se koprca kad spomenem vezano za glazbu i propjev.😁🎤🪕🎶👢
Ne treba tjerat nikog. 😉
Ma to ti svuda redom zađeš Ovčice da ti ljudi salutiraju “javol”, “javol”😊
Šargiju na distorziju, auf!
Izgleda da ti braću slabo razumiješ, ne valja ti to😊
Moglo bi, sve može da se uglazbi i otpjeva.
Baš lijepo
Zrelo
Oduševljen sam
Bravo!
Drago mi je, puno!
Prvi put sam napisala pjesmu o njima trojici. Čudno, prvi put, zar je moguće?!
Dopao bi im se, a i oni tebi. Totalno sam sigurna. Nije toliko ni zbog generacije ili subkulture, nego, hmm.. svega nečega😊
Slabo kontam poeziju. Samo sam dosao da ti kazem da sam se udario po prstu cekicem.
Udario? Ono baš žestoko promašio ekser, pa po prstu?
Jel’ ti pocrnilo, hoće li otpadati nokat?
Ako si totalno sigurna onda ti totalno vjerujem i mislim da bi na obostrano dopadanje najviše uticali razlozi “hmm.. Svega nečega 😊”
Potraga za odgovorom na pitanje, a sta je to “svega nečega” je stara koliko i ljudski rod koji kroz vijekove pokušava u formi muzike, boje ili pisane riječi da odgonetne tajnu iza svega nečega.
Ti si u svojoj pjesmi napisala jednu fenomenalnu i posebnu rečenicu, bolju i vrijedniju od svih drugih u pjesmi (moja lična procjena koja ne mora nužno biti tačna, mada ja znam da je tacna😊)
Kažeš – “u rijecima sto su toliko puta izbjegle da kažu šta im je.”
Ova tvoja rečenica je ujedno i jedan od odgovora na pitanje o značenju pojma “svega nečega”
A kada se uspije, u bilo kojoj formi, dati odgovor na pitanje koje formalno nema odgovora, i ako se jos onaj koji čita može prepoznati u tom odgovoru i posvjedočiti istinu, onda je to klasična umjetnost.
Mislim da se sva suština umjetnosti i sastoji u tome, dati odgovore na pitanja na koja nema odgovora, s tim da su ti odgovori istiniti i prepoznatljivi.
Bravo još jednom.
Malo je reci da sam oduševljen 😊
Tvoja lična procjena je i tačna i nužno tačna.
Potvrđuje autor koji poznaje trojicu i koji, više-manje, zna bar po nekoliko riječi što su toliko puta izbjegle da kažu šta im je, osim u jednom slučaju od te trojice, ali tu je slutnja golema kao dokaz-stijena. Razlozi su, uglavnom, viteški. Na ovaj ili onaj način, ali to ćeš svakako shvatiti.
Zanimljivo je nešto drugo, što dodatno pojačava moju totalnu sigurnost, ako je išta što je već totalno moguće uopšte dodatno pojačati: (Samo) dva puta si imao komentar sličnoga sadržaja na pjesme koje sam napisala. Ovaj i još jedan, u kojoj je pjesmi junak bio samo jedan od ove trojice (ljudi veoma sličnih karakteristika u, hmmm, nazovimo to “Kući tajni”). Tako da se neodređeno “svašta nešto” nepogrešivo veoma određeno prepoznaje😊