U sobi je ležalo tijelo
iz tijela virila ideja
ispred fotelje u ideji
postavljena je šahovska tabla
na poljima simboli vrlina
ginuše rijetkim velikim
i masovnim malim smrtima
prije nego što je tijelo
pročišćeno zaboravom
ustalo,
razgrnulo zastore,
skuhalo kafu,
udahnulo prvi dim cigarete
živjeći dan nad nepreglednim poljem krvi
u čiji će humus, iznova,
saditi obične bijele ruže.
😔
Je li ovo tužni smajli?
Prva mi je asocijacija na ovo bila Srebrenica, no moguće da sam fulila fabulu radnje…
“Dan” je o svakom danu koji započinje buđenjem (iz sna).
Zapravo, o onome je što ti iščitavaš i svako od vas😊
Ma to je cijena ovako jakih riječi, pusti da se čitaju kako ko misli da treba, ni ne objašnjavaj 🙂
Čitam “Čekajući Dilan doga u Srebrenici”, evo bacam na papir kako otići tamo s ovakvom cijenom goriva, još Bebu postavljaš… šta bi mi drugo i bilo u glavi 🥴
Dugo nisam bila na komemoraciji, sigurno od 2016. ..
Sintagma Simboli vrlina <3 mi je srce nasmijala ~ neizbjezne figure vjecne borbe – zivota – a zivot je partija šaha;
Mogu popratiti Rijecima iz muzike dobrog prijatelja:
“Vjecni rat – ovaj zivot vjecni rat
Polako otkucava ti sat dok ne dobijes – sah mat” (mocnije uz popratnu melodiju)
A svaki dan je nova borba, naizgled svjeza partija koja pocinje svaki dan iznova – iako je ustvari vjecno ista – do samog mata ili pata ~ neceg konacnog sto bi samo jednom obiljezilo jasni kraj;
A bas bijele ruze <3 Za preporodjene bijele figure ~ bas kako je covjek u stanju preporoditi samog sebe pa i kroz noc jednu, punu podrazaja, misaono ili djelovanjem izazovnu;
Hrana za um je ovako sazeta misao –
Uz to melodicna citanjem +
/obične\ bijele ruže za koje vise ne znas 1) da li sadis i dajes zivot svakim danom, ili 2) samo one iste nanova Veliko ili Malo ubijaš pa ozivljavas – obične a život znače
Setnosiva, ostala sam.. bez teksta.
♥️
Krhko, sadržajno i prelijepo.
♥️
obicne bijele ruze su sve sem obicnih bijelih ruza. snazno i sve u jednom dugom ritmicnom dobro rasporedjenom dahu. sta poezija moze traziti vise
Da li je za “obično” dovoljno da bude ustaljeno, često prisutno?
Da li je za “normalno” dovoljno da bude ustaljeno, često prisutno?
Ovo je dovoljno samo za “prosjek”, ovdje neprimjenjiv i na puno drugih mjesta neprimjenjiv, jer su san i dan, i u opštoj i u pojedinačnoj doživljajnosti, neponovljivi.
Obične bijele ruže ovdje dobro dođu da istaknu tu uobičajenu apsurdnost što se prihvata bez propitivanja.