Vrijeme, prostor koji čuva

Kad je sabijanje prozirno i lako, a jednorozi odluče da se objelodane..

Sve naznake postojanja stanu u vazduh, vodu, plavičastu vatru što gori kod korijena i u četvrti element – svjesnost da prolasci u prostoru i kroz prostor donose promjenu. U svakom hodniku, pothodniku i pothodniku pothodnika.

Od zemlje su nazubljene misli da promjena sukob nečega podrazumijeva.
Udaranje, odbijanje, trenje, žderanje i povraćanje; izvraćanje naopako ili suprotno od naopakog – netrpeljivi ostanak (u istom stanju). Ali, to je zemlja, alat koji vile ne umije zahvatiti kašikama divovskih buldožera pred otvorenim grobnicama, a istina je da je svake dnenoći pregaze desetine krda jednoroga.
Elegantno i ubitačno, kako sebe ćutke i bez uobličenog posmatrača ubija vrijeme.

Nisu dobro preveli Et in arcadia Ego, nisu htjeli da dobro prevedu I u smrti Ja, razmatrajući zašto nedostaje glagol, kao da je glagol pretpostavka bivanja i promjene.

Za moje braću i sestre,
uspavane, razbuđene, usnule i budne;
budnousnule istovremeno.
Kada vrijeme dopušta da mu prostor vidiš
koji nikuda ne odlazi,
i ti s njim.
Trajan. I tajan.