Kakva je ona?
Kao jutarnja fotografija velikih ptica
što slute dolazak snijega,
a ustvari odaju njenu tajnu
na svom graktećem jeziku,
nezgrapne, ružne, bučne, neprihvaćene..
da bi ih ona, baš takve,
sporedne uloge usred zagasito plavog neba
postavila na zaslon kao podsjetnik
svojih odsječenih krila.
Ponovo.
Kakva je..
ona?
Strašna, gorda, usiljena, ravnodušna;
čudak?
Da, ti ne znaš,
baš ti od svih ljudi i kreatura ne znaš
kako se kristal ponovo rastapa u suzu,
kako od nje divlje bujaju žarki cvjetovi
na grobu naše ljubavi.
Takva je ona.
Sa ružnim pticama,
sa smrdljivim prosjacima,
sa ostacima svega na ovome svijetu
što se s gnušanjem gura i baca.
Zagovorateljica, kriptar i samo žena.
Koju ti, od svih kreatura i ljudi,
baš ti,
unutra vidio nisi.
“kako se kristal ponovo rastapa u suzu,”
Meni je ovo najjača slika ove posebno lijepe pjesme..
To je to jutro, to su te ptice.
A kristal, to je tvoja specijalnost. Iako i ja ponešto znam, očigledno.
Otkud ti znaš šta je moja specijalnost? 😊
Izgleda da ti znaš i više no što mislim, puno više 😊
Kažu ljudi😊
To su, uostalom, nebitni detalji u odnosu na ono što se iz pisanja redovno saznaje na ovoj platfotmi.
Mesmerizing. 😍
Zanimljivo mi je da je mogla izazvati hipnotizirajući utisak/osjećaj.
Hej, Selina, draga si mi, ustvari.
Neki lični momenat:
“…od nje divlje bujaju žarki cvjetovi
na grobu naše ljubavi.
Takva je ona.
[…] samo žena.
Koju ti, od svih kreatura i ljudi,
baš ti,
unutra vidio nisi.”
I ti si meni 😊😘
P.S. ne znam kako se potkralo da sam odg na pogrešan niz komentara. Obriši onaj, ostavi ovaj 😊 hvala
Pa istina je, nekad su ptice stvarno ružne😁a ja ih ipak volim☺️
Tako je Sinjora😊
Ja procitah siptar umjesto kriptar. 🤡😁
Hoće to tako😊
Odlicno napisano!
😊
Šaljem ti puno pozdrava.