polako
kraj kamenja što svijetli
nad lobanjom u magmi
je li ovo zaborav
što se vraća po tvari
vidjeću još jednom
anđela straha
kako buši razgovor
mene i njega
pseudo mene
i vjerovatnog njega
dok jurimo do ruba
osvijetljeni
zagonetka kaže da imena nema
tajna je i prostor gdje obično biva
djecu neku rađa
rasutu u trunje
izbliza k'o svijet je
čudno neko tvarje
tu se osa vrti
i stražari uz svijeću
dok se tijela naga
spremaju da ginu
tu lude, lude tamni
a raskalašno piju
nevini i osvijetljeni
polako
vrijeme sviješću upravlja i vodi
izbrisane, nekoliko puta
od nas pati cijeli svemir
pseudo mene
i vjerovatnog njega
Jesi li ikada pjevala ovaj stil? ?
Da sam snimana, možda jednom.
Meni se sviđa, kako god. ✨
Jeste, lijepa je. I teška.
Ti si Vasi krenula ka osnivanju grupe. Samo ove pjesme pises i kreiras. Evo ti Čalenđ, de ti ovo pjevaj i snimi. E da te sad vidim junace
Tako mi odgovara.
Čelendž je besmislen, fini snimci se dobiju i ovako. Šeruješ ih negdje i ostanu da im se vratiš kada god želiš. Blog mi je tu veoma praktičan.