Pitanje može biti i banalno – gdje je to gdje se vidimo nakon smrti?
Može biti i razvojno-metaforičkog tipa. Npr., šta ću biti kada porastem?
Analogno, šta želim biti kada umrem?
Undine je, mislim dvaput u posljednjih malo vremena, pomenula ono u što i ja vjerujem – kako misliš, tako (ti) se materijalizuje! Pitanje je vremena, nesinhronizacije, pa mi kontamo da to ne ide baš tako.
Pod misliti ne mislim na ispravljanje misli, to bi ga došlo kao samoukor, nego baš ono osjećajno-misleno što se ispuca prvo. Totalna autentika, bez ikakvog naknadnog viška.
Pošto baš kontam da mi ova ideološka postavka ide u prilog, a svakako ću biti ispravljena, ispeglana, a možda i izvraćena od strane Onoga što ga Senjora zove Big ako sam se samoubijedila da su mi prve misli uglavnom naivno-nevine poput djetinjih, malo se zapitah gdje odlaze naše energije misli koje znaju biti tako intimno snažne, nabijene, a ne tiču se nas lično.
(DISKLEJMER: ako hoćeš da po ekspres folu bazično upoznaš čovjeka, bez viškova, zaviri mu u intimno nabijene misli koje nemaju veze sa njim samim. ono, njemu kao njemu ni iz džepa ni u džep. ako baš nikada iz sebe ne emituje takvo nešto, zaobilazi tog šupka u širokom luku.)
Elem, jedan komentar od Romanoff u vezi sa izraelskim pejdžerima, koji su već upisani u istoriju tehnologije ratovanja, bio mi je okidač da joj odgovorim ovo:
Smislila sam jedan divan horror za ovu stoku što ubijaju djecu. Nakucavam im kaznene poene na ispodfrekvencijskom nivou. Jebaću im mater kad se susretnemo u pravom vremenu. Propustiću ih između Scile i Haribde, ima da se isperu do blještavih anđelčića dok završim posao.
Jeste li ikad kontali da postoji neki smisao u svemu onome što smo naučili ovdje kada umremo, u smislu da se to iskoristi, a ne samo protraći na nekom strašno lijepom ili strašno užasnom mjestu u skladu sa zaslugama?
Ja kontam tako.
Ako i neki od vas kontaju tako, šta biste bili kada umrete?
Neki vojnici?
Manipulatori energijama?
Ulazili biste ubilačkoj stoci u glave?
Radili biste preventivno, pa biste sve one potencijalno zajebane da se u stoku razviju navukli na gandžu, marihuanu, depresive, reci kako hoćeš?
Možda manipulatori vremenom?
Da li biste izabrali da zadržite skepsu i u toj nekoj stvarnosti ili biste prosto vjerovali (da će sve biti dobro)?
Da li biste i tamo ismijali ovaj post?
Napomena: stara slava
Upoznati – u pola znati.
Ne znam, moj argument je moja invalidnina [2] (Pobrut, 2025) 😁
Naša energija će se vratiti tamo odakle je i došla🙂✨ukoliko budemo radili na svojoj svjetlosti i budemo dobri na ovom svijetu🙂
Big je toliko puta pokazao svoju milost✨valjda će nam oprostiti naše male grijehe i dopustiti da postanemo opet jedan dio one svjetlosti od koje smo i nastali u onom trenutku kada embrio oživi, pogledaj video kako taj trenutak izgleda, prava iskra se vidi🙂✨🥰fantastično☺️
Ahaaa, ti si odgovorila na prvo pitanje😊
Čuli smo već tu pričicu.
Ostala pitanja ticala su se energije naših misli, a ne naše energije. Osim ako ne smatraš istim identitetom entiteta našu energiju i energiju naših misli? Špekulativno zanimljiva postavka, zaslužuje traktat, ali, uzmiajući kao referencu pitanje koje si izabrala da na njega odgovoriš, sumjam da izjednačavaš porijeko naše energije i porijeko energije naših misli.
Nadošlo mi je da baš ovo napišem u odgovoru, nije to baš ono što bi bilo očekivano (a možda i prikladno), sorry zbog zamornosti🐱
Zar to nebi moglo biti isto, kontajući kada se vratim u izvornu energiju, sve mi je lijepo i bezbrižno, harmonično i lako, pa onda mislim da je mojim mislima svejedno, jer su postigle ono što su trebale da odrade.
Pa, ne znam, to bi, otprilike, bio ovakav koncept:
1. Naša tvorna energija je od Boga.
2. Tvorna energija naših misli je od nas.
3. Onda se malo igraš sa vremenom i čekamo 1.000.000.000 eona da bi se tvorna energija toliko usavršila da je kao tvorna energija od Boga.
To bi bilo da su misli “postigle što su trebale da odrade”, a da se baš držimo konteksta moga pitanja (sumnjam da izjednačavaš porijeko naše energije i porijeko energije naših misli).
jesi li me ovo banovala?
Jesam li?😁
biće da je do blogera 🤣
Upoznati – u pola znati. [2]
Biće da ti je ovo tačno, ali zavisu od subjekta koji radnju vrši.
(sv. simeon se vadio na višu silu😁)
Ma naci cemo drugu platformu : P
Ja, pa da mi se nastavite zajebavat'😛
Ne može to, za to trebaju nagradni poeni.
mehanizam za nekontanje…
fkt ja pola ovog dole nisam skontala…
kao da moja misao ide u prostor (vantjelesni) i bačka se s tudjim mislima (tjelesnim) na zemlji… pa kakav je to piece u r.i.p., nikakav
Šta ti je dole? I, od kojeg je gore to dole?
Ja kontam.
Negoduješ što bi eventualno dobila zadatak da se ponovo baviš Zemljom.
Nisi zainteresovana za borbe koje su se vodile i duše koje su patile.
Ti bi, prosto, mir.
Stagnacija, nema incidenta, blaženo mreškanje.
Meni je to dosadno.
Ma kao zadnji pasus mi je trebalo dugo da razumijem šta si htjela reći, jer mi je nekako van očekivanog skroz, nisam čula nikog da tako razmišlja.
I još mi čudnije da čujem od tebe (koja si protiv “osvete”) da bi mii s mislima trebali uzeti stvari u svoje ruke.
Što bi značilo da bi i loše misli mogle uzeti stvari u svoje ruke.
Usto ko smo mi da znamo širu sliku, i da znamo da bi to pravilno rješavali slučaj po slučaj?
Od špekulacija van Abrahamskih vjerovanja najviše mi se sviđa reinkarnacija. A mrzim teorije virtualnih realnosti.
Uzmimo da je trebalo dugo (šta god bilo dugo?), ali si razumjela.
Nije ovo ništa nasilno, ali jeste prisilno. Ući u glavi čovjeku koji mirno prolazi pored ubijanja djece ili to sam radi. Zašto da ne? Nemoj ubijati druže, niti će tebe iko ubiti, samo će te za te namjene onesposobiti. Nije to nikakva osveta, činiš mu uslugu.
Što se ispodfrekvencijskog nivoa tiče u pravom vremenu, ovo “ima da se isperu do blještavih anđelčića dok završim posao” se odnosi na veoma dugačko učenje. Strpljiva sam.
Naime, riječi odlaze u eter (etar?), a ja sam zamislila i izrekla ove. Da, upravo tako – da svojim mislima uzmemo stvari u svoje ruke. Naravno, kome je stalo i za šta mu je stalo. Mene sada dira ovo, tebe kapitalizam (u pojmu i posljedicama daleko šira pojava, sofisticiranija i, samim tim, zajebanija u ispoljavanju).
🤣🤣🤣
tj. kad umrem hocu da sam rahat…
https://nestoprivatno.blogger.ba/2023/10/20/rezervat-za-poglavicu-bez-plemena-ii/
Ova neka razmišljanja na kraju 🙈
“Ili sam mikroorganizam u petrijevoj šolji nekog intergalaktičkog laboratorija.”
Ovo mi je prirodno, intuitivno prije padalo na pamet od matrix postavki.
Zamisli dubinu Uma ako je ovako?!
Ne znam ni da li je teško zamisliti?! Ono, ko, igrala sam nekad onaj Call of Duty, vodila vojsku, njihovi životi i smrt su bili u mojim rukama, bila sam im Bog. Onda su mi dosadili, pa sam ih naprosto ostavila.
I šta li je s mojim Tautoncima koje sam ostavila na Travijanu? Preuzeo ga je neki ruski haker, nakon što mi je uzeo šifru, nikad više nisam uspjela ući… šta znaš, možda je seljanima tako bilo bolje…
Ili one neke aka Sim city… radili su šta sam htjela, gradili kako sam htjela… i oni su mi dosadili, pa sam ih prepustila same sebima…
(Dobra rakija od sinoć!)
Šalu na stranu… nadam se da ću se opet jednog dana konektovati sa svim onima bez kojih sam ostala… da ćemo se opet ujediniti…
… i da me negdje još čeka moj pas!
A ja stvarno mislim da se misli materijalizuju♥️
Igrala sam Kol ov Djuti, a najviše Maks Pejna.
Travijan je bio poslastica za mog bivšeg muža, nije bio pucački tip.
Za taj Sim city nisam ni čula, čudno!
Gejmerski rodoslov je nastavila gospođica.
Uostalom, šta ćeš ti ovdje i drobiš o tim nekakvim bogovima i građenju svjetova?🤣Jel’ ti znaš da je šejtanska aktivnost tako iznositi te… fantazije i špekulacije? Umjesto da formiramo vojske da čitav sf i fantasy spalimo, ti tako!
Pa kao, uzmeš nešto tako da se odmaknes od realnog svijeta, onda ga samo još dublje upoznas, jer se otvore neki novi, pa kao kako sad ovo?
S pejdzerima sam mislila na one u Libanu… dok se veliki igraju umjetnog mozga, mali će biti sve više primorani da koriste svoj… serveri umjetnih su tu na zemlji, fizički su prisutni, komuniciraju kablovima koje neki mali Hut moze presjeć.. sad, gdje li su serveri naših mozgova?! Mogu li se presjeći?!
(jebo majku koja rakija, šta su mu sipali sinoc)
Kakva crna vojska, htjela sam u ranim dvadesetim, čak i primljena bila na obuku, koeficijenti sve bili 1.6 ili 1.7, neka im matere jedu one konzerve s isteklim rokom trajanja
Gdje li su serveri naših mozgova?
Inspirativna si Romy, ne pokrivaj se rakijom.
Hajde da tu nešto pokušamo reći, pa ćemo onda razmotriti presjecanje.
Jung je bio preskroman, ne sviđa mi se to kada je riječ o naučnim pretpostavkama. Štetiš nauci čovječe, jer insistiraš na tome nečemu što nas uče da je vrlina (a ispod zmije vire). Elem, reče Jung kolektivno nesvjesno i baš ga razvuče, olabavi. Pretvori ga u eter koji, jel’ te, ne vidimo.
Cloud onako mnogo kompaktnije zvuči.
Biocloud? Jeste, ako bismo bio izjednačili sa sviješću, pa možda i razvukli do pokreta u mreškanju jer se to nekoj tački odjednom hoće.
Znači, taj biocloud, storidž prostor, baš to sam podrazumijevala pod tim gdje odlazi ta energija misli.
Ovoliko bih, sada, mogla špekulisati (iš šejtane!).
Može li se biocloud presjeći?
Hmm. Znam da ništa ne znam (pripisuju Sokratu).
Znam da ništa nije nemoguće, odnosno da je sve moguće (Povasionka, 2025.).
Da nije gornje tvrdnje, ne bih vjerovala u koncept kreacije i Volje koja iza nje stoji, a vjerujem u to.
I, šta se dešava kad se biocloud presječe i da li se to može desiti zato što se nešto nebio u njega umješa? Gotovo savršena kopija. Može li to?
Romy, nemoj mi bježati!
Taman sam dobila sagovornika za razgovor koji me interesuje🙏
Vasionka, očekivala sam od tebe uvijek i samo bolje. Ismijavanje mojih vjerovanja je baš nisko od tebe. Ja sam komentarisala o onome u šta vjerujem da bude kad umremo, a ne to što ti pišeš. Bukvalno heartbreak 💔 thank you
Što sam ismijavala tvoja vjerovanja?
Okrenuh na šalu to što mi reče da se bavim šejtanskom aktivnošću, zar nije tako zdravije?
Bolje to, nego da ti zamjeram, pa ja!
🐱
Ja nisam rekla to što ti radiš su šejtanska posla, pa ne vidim razlog da mi zamjeraš. Neću ti ja govoriti kako ćeš. Ti si upitala kako mi i ja odg kako ja. I ti odeš u tuđi komentar nekome drugom kažeš to tako podrugljivo “Jel’ ti znaš da je šejtanska aktivnost tako iznositi te… fantazije i špekulacije?”
Nismo glupi Vasi, ni ti ni ja, nemoj me molim te srozavati na proste organizme “pa nisam ja se šalila”. Podrugljivo je i ružno je.
Kao što rekoh nisam ja tebi – i nikome ovdje – solila pamet, upirala prstom niti bih, a pogotovo ne podrugljivo tako “haha omg vi vjerujete u to”, ne. Oboji to šalom, okej mi je, ali me jesi povrijedila.
Odrasli ljudi rasprave i riješe stvar, i priznaju kad pogriješe. Ako sam na pogriješila i nametnula ti nešto, ili čak podrugljivo ti se obratila, pokaži pa ćemo razjasniti. 🙂
Voli Vasionka malo suziti 😛
Hoćemo li goniti do slovo-po-slovo u nizu?
Može, al’ dok se vrnem. Hoću da raspakujem onaj Romčilov keks🥰
O šejtanskoj aktivnosti/poslu, citati Selina:
“Ako bi neko rekao da je ovo naučeno ili da nisam dovoljno duboka da špekulišem i ne razmišljam van vjerskih propisa, moj odgovor je – to je samo šejtanski posao kao jedna od prepreka na putu. 🙂”
“Hoćeš filozofiranje, a neki ovakvi razgovori su samo i jedino šejtanov način da te navedu da skreneš sa puta na koji te je Bog i stavio i sad ja nešto niječem nije to tako i hop, meni minus jer sam se upustila u razgovor koji vodi u grijeh… Vasi Vasi…”
1. Ne zamjeram. Da zamjeram, drugačije bih.
2. Nisam podrugljiva. Kada sam podrugljiva, to je onda podrugljivo.
3. Ne petljam se u tvoj unutrašnji osjećaj (ja te povrijedila), ali, ovako objektivno, priskrbljuješ sebi protekciju u razgovoru jer mene neće povrijediti to što u dva citata aktivno radim na šejtanskom poslu, a tebe će, postulat je to, povrijediti što ja ismijavam tvoja vjerovanja koja ne ismijavam. Nije ni ovo loše, moglo bi se, iz jednog ugla uzeti i kao kompliment, jer od mene očekuješ više vrline nego od sebe, ali da ne ulazim sada u to – protekcija same sebe od strane Seline je objektivno prisutna.
Nemam šta riješiti, jer nemam problem sa time što si mi rekla. Sve je ovo korisno🤗
Ja bih da se raširite zbog mira u kući velikog Bruta!
O Veliki, ovdje je matrijarhat na snazi!
Nakon smrti ne vidim se kao neko ko može upravljati energijama svijeta pa čak ni svojim koje sam nosila dok sam bila živa, ne možemo kažnjavati druge ili intervenisati u tokove sudbine. Sve što radimo, mislimo i osjećamo na ovom svijetu naša je vlastita odgovornost i teret koji nosimo pred Allahom. Mi nismo ni vojnici ni manipulatori, niti oni koji kažnjavaju – mi smo samo duše na putu prema svome Stvoritelju, odgovorni za sebe i za ono što ostavljamo iza sebe.
Kad umremo, ne postajemo ni osveta ni sila koja može usmjeravati druge. Mi odlazimo u berzah, u stanje gdje naša svijest postoji, tj naša duša koja razumije šta smo bili i gdje smo, i nema više apsolutno nikakvu moć da utiče na dunjaluk. Nema preplitanja naših misli sa mislima živih, nema mogućnosti da popravimo ono što smo već učinili – osim kroz ono što smo ostavili iza sebe, bilo dobro ili loše nasljeđe. Svaka misao i osjećaj koji imamo sada, svaka energija koju emitujemo, završava u knjizi naših djela, ne u nekom neodređenom polju utjecaja na svijet.
Na ovom svijetu, možemo se truditi da budemo bolji, da naše misli budu čiste, energije usmjerene ka dobru, jer to je ono što će ostati. Ali nakon smrti, ono što smo naučili ovdje neće nam služiti kao alat da upravljamo drugima ili balansiramo pravdu. Služiti će nam samo kao svjedočanstvo o tome kakvi smo samo mi bili i kako smo se ophodili prema drugima.
Ne postoji ni moć ni pravo da nakon smrti ulazimo u umove ubica, ne postoji način da “nakucamo kaznene poene” ili preusmjerimo sudbine onih koji dolaze poslije nas. Pravda pripada Allahu, ne nama. Mi nismo oni koji kroje kosmičke račune – možemo ih samo ponijeti sa sobom i čekati Njegov sud. Sve ono što osjećamo sada, sva nepravda koja nas boli, sva ta ogromna želja da se nešto popravi, završiće se sa nama i ostati u Njegovoj volji.
Kada umrem, ne želim da budem ništa drugo osim duša u miru, predana svom Stvoritelju, oslobođena od tereta ovog svijeta. Ne bih birala da budem sumnjičava ni skeptična, jer nakon smrti više nema prostora za sumnju. Tamo postoji samo istina – istina koju sada možemo samo naslutiti, ali koja će tada postati jasna i neizbježna. Dok sam živa, tj sad, mogu samo razmišljati o sebi i o tome kako svaki moj trenutak utiče na to gdje ću biti raspoređena nakon smrti, jer se svaki moj korak vaga i bit će zapisan kao + ili -. Dok sam živa, što se energija tiče, mogu samo obuzdavati svoju dušu-ono što bi bilo nefs da ne radim zlo sebi i drugima, da se pokušam umiriti, da se korim i da se ispravljam. Dok sam živa mogu da tražim duh/ruh-iskonsku Božiju energiju u sebi, dio Njega koji je tako uzvišen da sam ljubomorna na ljude koji to mogu spoznati; onaj najčišći dio nas koji smo dobili po rođenju, i koji ostaje čist cijeli život, ali svaki dan našeg života muti tu neku barijeru između nefsa i ruha, pa umom znam da sutavanjem nefsa mogu doći do ruha, a to je beskrajno teško. Dok sam živa, mogu se osloniti na um-na rasuđivanje dobra i zla i uvijek birati ono što je ispravno i za mene zbog finalnog suda i za one oko mene na koje imam izravan uticaj i na svijet koji ostavljam. Dok sam živa mogu da kroz spoznaje umom, razumijem zašto sam ovdje i da tome zbog čega sam stvorena i težim.
Samo spretni i krajnje posvećeni mogu sve četiri ove stvari obuzdati i spoznati kroz sebe i tom energijom bojiti put kojim idu, i nakon smrti ostaviti u amanet da nešto bude promjena a ne da ja iz nekog života poslije utičem na ovaj svijet.
Sve te energije – božanska uzvišena/ruh; emocionalna/nefs; misaona/um; ravnoteže/razuma – pomažu u manifestaciji čovjeka kao bića koje ima tijelo kao vozilicu po dunjaluku gdje je jedina i primarna funkcija klanjanje Allahu, a kroz niz prepreka dolazimo u iskušenja koja nas pokušavaju ukloniti sa tog puta. Isto kao kad čovjek vozi auto od tačke a do tačke be i prolazi kroz različite uslove na putu koje mu mijenjaju i smjer i pravac kretanja a on zna da mora stići na tačku b, a da se pri tome ne rasrdi i ne galami, ne napravi nikakve prekršaje zbog kojih će dobiti kaznu, pa da sve te energije ostanu u balansu i da kroz njih kad napusti ovaj svijet samo ona ostane kao nešto što utiče dalje jer naše je već gotovo u tom trenutku.
Ako bi neko rekao da je ovo naučeno ili da nisam dovoljno duboka da špekulišem i ne razmišljam van vjerskih propisa, moj odgovor je – to je samo šejtanski posao kao jedna od prepreka na putu. 🙂
dugačko mi ovo.. sori ❤️
“Ako bi neko rekao da je ovo naučeno ili da nisam dovoljno duboka da špekulišem i ne razmišljam van vjerskih propisa, moj odgovor je – to je samo šejtanski posao kao jedna od prepreka na putu. 🙂”
Prvo pročitah ovo, primih k znanju i onda skontah da ću ostatak preskočiti, jer (svi) tu priču znam(o).
🤗
Heh pa upitala si gdje se vidim. Vidim se u berzahu. I čekam na sudnji dan.
Što pitaš ako ne uvažavaš rečeno? 😋 Hoćeš filozofiranje, a neki ovakvi razgovori su samo i jedino šejtanov način da te navedu da skreneš sa puta na koji te je Bog i stavio i sad ja nešto niječem nije to tako i hop, meni minus jer sam se upustila u razgovor koji vodi u grijeh… Vasi Vasi…
Kako ne uvažavam kada sam primila k znanju?
Zaista.
Prosto, znam to sve već i vjerovatno ogromna većina nas (možda i svi), pa zašto čitati ono što svi već znamo?
A, tvoje poštujem da se ne smiješ odmaći od toga, čak ni špekulativno i to mi je ok.
I naravno, grijeh zaobilaziš🤗
Nemam gdje više suziti, a niko nije znao suziti bluze ko Marina…
Poštujem matrijarhat, ali eno ima i ažurirana verzija Batushke, nazvana Patriarkh
Nije loše sužavanje da drama lagano iskaplje🤗
Kako to pišeš Brutony, ct ct ct🙀
ПАТРИАРХЬ
Pa da, nisi me skontala na prvu 😁
pišem kako piše, nisam raspoložena za ćirilicu i ruski 😊
Ovo ti je koja, ako je neđe bila prva?😃
To ja zbog estetike, blekerskije mi izgleda. Ono, komentari k'o pečevi na starom kožnjaku. Eno, neće mala da tu jaknu nosi, kaže da je krindž.
Neopisiva je to tuga🥹, pa se ‘vako vadim u svojijem komentarima.
Ne pravi od male šišmišarku, slažem se da je krindž 🤣
Ma, mala fura svoju volju. Ja sam rastezljivo-tolerantna mater. Zato me i voli♥️
Vidim, ko i ovdje; sužavanje/širenje 😇
Imperija će uzvratiti udarac kad nabeša dovoljno kristalizovane inteligencije da joj uspravi hram za fluidnu.
Onda sam ispala iz igre.
To mi je i uloga😇
Sad sam se pogubila, kakav keks… hoće li to Umjetni još htjeti da me… nevermind…
… no rekoh koji je to lik u mojih 15 što se brzo kreću, a to su sve mlohave ćune, ništa od tog…
Ma, ja pojela onaj tvoj keks. Nije isti i iz iste radnje, al’ i na njemu piše Jadro.
Ja sam zadovoljna ovim zemaljskim dok dobro služe.
Ćunama.
Biraj Jadro Romy, jebaćemo im mater umjetnu.
(recimo da sam te sve skontala🤣)
Samo nije za u autu nakon 35te… nekad sam se brinula šta će ljudi reći što mrvim, a omoti se sami skidali… sad samo dok ga raspakujemo umorimo se, jedno još ni zagrizlo, drugo već pojelo. Nekad me dan poslije bolio ponos, sad samo da ne fasujem išijas… jedva s ‘bio’, s ‘nebio’ bi me KJKP Pokop pokupio… kakvo crno miješanje…
A omoti se sami skidali – moj Romy, kakva zdrava romantika🧜🏻♀️✨
Malo si to literarno doradila oko išijasa🤣, ali neka ti bude – UMJETNOST PRETJERUJE!
Ti samo o keksu!
Miješanje se odnosilo na frekvencije u tom biocloudu. Kažu da je naučno dokazano da na nivou frekvencija nema razlike kad pokušaš prepoznati identitet jal’ je bio, jal’ je nebio.
Hoće li žene doživjeti onu “ti bi da se jebes, a da ti ne uđe” u nekom novofrekventnom svijetu?
No, ako me dublje pitaš, mislim da Umjetni neće moći protiv prirode koja uvijek za akciju ima kontraakciju… pa dok Veliki budu htjeli sve da konektuju, Mali će sve više htjeti da se diskonektuju.
Gerila!
Gerila uvijek!
Tako je Romy♥️
Ima onaj jedan film od ludog Vudi Alena. Gledala ga kao mala.
Šetaju žene i muškarci po nekom ladanjskom parku, pa sjednu, par tu, par tamo. Nakače na glave metalne kacige, a sa vrha glave cijev nekakva iz tih kaciga negdje vodi. Dodirnu se prstom o prst, gledaju se tako nešto kratko dok ne dožive orgazam.
Jel’ to to?😃
Zanimljiv je momenat banovanja “Igara gladi” iz američkih škola u ovom vaktu, dok je pjesma “coming to the tree” postala himna svjetskog otpora i dok TikTok ne banuje zbog nekakve Kine, nego sto je postao portal u Svijet i nakon što je procurio snimak iz izraelske vlade da je on problem… ruši dionice, ujedinjava ljude, grupiše ih…
… zvuči glupo, čak i loše napisana zabava za mase, mainstream, dokolica…
… onako… futuristički, neka abnormalno napredna tehnologija Velikih, dok Mali žive u srednjem do dobu, bez pristupa ičemu tehnološkom…
… onda se pojavio neko od Malih da puca u matricu… i sjebe je…
No banuj, ne daji ljudima ideje!
Autorska prava ne postoje Romy! Mi smo ljubaf🤍
Ne mogu oni implementirati koliko mi (dobro) možemo srat’!
To je BIO. To i gerila.
A ovo oko TikToka si me zakucala pofino. Baš si ga ono lijepo teorijski definisala i razradila. I u junku i džiberluku se, znači, spas nalazi♥️
Razumijem, toliko je banalno da je potpuno tačno.
Zato što je sirovina… zato što je CapCut otvorio prozore koji su trebali ostati zatvoreni… zato što predstavlja ljude… svako je u svom problemu, a ovako je samo manje sam… i sve je pojedinačno banalno. Evo ovo zadnje dešavanje je sjebalo dionice Mete i to dobro… isto su bile sjebane dionice Starbaksa, Mekdonaldsa… gubi se lova koja se indirektno slijeva u rat… a banalno… naprosto ljudi
Htjela sam reći da je slika sebe kao zarazna bolest i očekuje ozbiljne aktivnosti i napore na održavanju. Ali, to je glupost, jer nam se zarazna bolest desi, a za ovo motivacija dolazi iznutra.
Stvarno, zašto je to toliko važno da se svi ispoljavamo? Valjda to ide u paketu sa umom, mogućnošću da mislimo i pričamo priče. Na mom drugom blogu je odličan citat sjajnog Borislava Pekića, prenosim: “Kad bogovi zaćutaše, proroci i sveštenici su još neko vrijeme u njihovo ime zborili. Ali, priče više nisu imale silu sudbine, postale su lažne, premda su izvjesne čari, od laži koja se zadržala, načinili umjetmost pripovijedanja.”
Sada, neka če nas od tih priča zaintrigirati, pronaći ćemo u njoj dubinu ili širinu, možda tajanstvemost; možda malo riječi u koje je sažeto puno vremena ili unutrašnjih događaja, možda suhi minimalizam koji odlično dijagnostifikuje složene pojave. Svako će birati po svome ili naučenom svome, većina nas će i pričati to nešto da bismo zadržali tu Pekićevu laž od koje je pripovijedanje nastalo i tako gradili identitet svoje slike, koja (uglavnom) nužno ne mora biti jednaka našem otisku, a posebno ne našem djelatnom otisku.
TikTok je onda samo ogromna zajednica za pričanje tih priča; u kojima se prikazujemo da bismo dalje hranili motivaciju i samozarazu, koje su kratke da zadrže pažnju uvjetovanu ideologijom konzumerizma, koje su u velikom broju slučajeva banalne da skrenu pažnju sa Weltschmerza. E sad, možemo razmatrati da li bi priča i pričanje trebali biti elitistička aktivnost ili pravo svih. Pravo svih, podrazumijeva se, ali onda ona burgija, takva kakva jeste, u biocloudu i drži ga u tim, većinskim, okvirima i preferencijama.
Davno je priča iz sfere Pekićeve umjetnosti pripovijedanja zašla u sferu industrije zabave. Vjerovatno se profit industrije zabave slijeva u održavanje permanentnog ratovanja, možda se i desio taj switch o kojem govoriš da se sada ogromna većina tog profita baš slijeva u pretpostavke za vođenje ratova, ali je ovo – indusrija zabave – nesporno najprofitabilnija djelatnost danas, tako da ne čudi što diktita kretanje na svjetskim berzama.
Kako je ovo pitanje skopčano sa vjerskim poimanjem onozemaljskog svijeta, ono u startu isključuje naše želje, jer ono što možemo dobiti i biti je u Njegovim rukama, s tim da je to uslovljeno našim djelima ovdje, pa bi se jedino u tom nekom kontekstu moglo dovesti u vezu sa našim željama – ako želimo nekakav blaženi oblik bivstvovanja duše tamo, svojim djelima ćemo težiti tome i obratno.
Dakle, odnos između naše slobodne volje i Božije odredbe može se posmatrati kroz prizmu uzročno-posljedičnih veza: ako težimo nečemu uzvišenom, trebali bismo postupati u skladu s tim, svjesni da konačna presuda nije na nama.
Rikice, ovo je očigledno fantazijsko-špekulativni tekst.
Poštujem da se on, u slučaju nekih čitalaca, direktno kopča uz religijsko poimanje, jer ne smije drugačije, ali ima i onih kod kojih je fantazija i špekulacija dozvoljena o kojoj god temi da je riječ.
Ovo, prosto, nije taj tip teksta🤗
Ma OK, shvatila sam, nego samo sam iznijela svoje mišljenje o onom poslije. Učinilo mi se donekle zgodnim mjestom za to. 😊
Naravno, bujrum🤗
Sredi poveznicu do Aide, ne mogu otvoriti #error404 ❓
Riješeno je prije desetak minuta😊
Nisam shvatila ovo gore vezano da se ne smije drugačije.
Od koga se ne smije?Misao sama po sebi nikoga ne ugrožava, osim ako preraste u (ne)djelo koje narušava druge ili čak onoga ko je misli. Sloboda razmišljanja je moćna, ali sloboda delanja nosi odgovornost.
Sloboda vjerovanja isto.
Istorija je prepuna primjera ljudi kojima su životi oduzeti zbog slobode misli. Zabrinjava da je među njima bilo neuporedivno mnogo više onih čija je misao bila dobroćudna, napredna i blaga nego onih čija je misao bila silnička.
Od koga se ne smije?
Ma OK, ali pustimo sad historiju.
Msm, zadržimo se na ovom postu, tj. mom pitanju zbog koga ja ne smijem drugačije poimati ovaj post no kao skopčan sa religijskim poimanjem kao što si ti rekla.
Stvarno ne kontam. Msm, to je lično moj način poimanja, svaki drugi kosi se sa mnom. Bilo kakav oblik spekultivnih nagadjanja vezano za ovo pitanje za mene je besmisleno. A ako spekulacije i nagadjanja nemaju smisla za mene, onda to jednostavno nije moja tema zarazmišljanje. Znači, govorim isključivo iz svog ugla.
Pa evo, odgovorila si sama. Prema kontekstu i temi postavljaš se isključivo kao prema onome što je skopčano uz religijsko poimanje. Citat: “Bilo kakav oblik spekultivnih nagadjanja vezano za ovo pitanje za mene je besmisleno”.
Besmisleno je da ja odgovorim na pitanje koje se tiče tvoga poimanja, a ti već, i prije postavljanja pitanja koje si sama postavila, imaš valjan odgovor na isto.
(ta je istorija meni intimno bitna, ok. mi je da je to tebi sada periferno. učinilo mi se da je mjesto i kontekst zgodan da iskažem ono što mi je u cijeloj priči najbitnije. nije zadovoljilo tvoja očekivanja i to je ok.)
Da, postvaljam se tako zato što je to jedino prihvatljivo poimanje za mene.
I dalje ne kontam kako ti možeš reći da ja to prihvatam zato što se nečeg/ nekog bojim?
Otkud ti ta ideja?
Odakle je strah sada izronio?
Nisam rekla da se ičeg bojiš.
Posebno nisam rekla da je religijsko poimanje jedino prihvatljivo poimanje za tebe zato što se nekog/nečeg bojiš.
Sada meni nije jasan korijen zaključivanja u kojem strah igra glavnu ulogu. Logično da mi nije jasan kada se ovaj post ne bavi strahom.
Evo pa začas prevedi ovo što si rekla:
“Poštujem da se on, u slučaju nekih čitalaca, direktno kopča uz religijsko poimanje, jer ne smije drugačije..” I budi brza plizzz jer sam umorna i spava mi seee
https://protagonist.blogger.ba/2016/04/23/kad-odem/
mislim da je ovo dovoljno 🙂
Dovoljno je.
Divna je🧜🏻♀️✨🥰
pričaju o tome kao da je neka strašna tajna
Hvala ti.
Laku noć Vasionka, već spavam.
Dobro jutro Rikice🤗, ja otišla na spavanje, kasno je bilo.
Da prevedem?
Nije, hajde ti sebi prevedi da li je zagrobni život jedan od religijskih postulata ili nije? Ti to možda bolje znaš, da se usudim da pretpostavim.
I, što bi tu bilo straha (bojati se nečega/nekog)?
Ako je “to jedino prihvatljivo poimanje za mene” (citat Rikica), onda je zahtjev da se taj postulat poštuje, nema može ovako, a može i onako. Čovjek, kojemu je jedino prihvatljivo poimanje ovako ne smije ulaziti u onako, jer onda odstupa od zahtjeva onoga što mu je “jedino prihvatljivo poimanje”.
Ako, pak, smije taj čovjek ulaziti, preispitivati i razrađivati onako, mimo postulata odnosno zahtjeva, ti to meni reci, a ja ću primiti k znanju, jer ovdje ne govorimo o meni, nego o tebi. Ustvari, pošto te pozivam da sama odgovoriš na svoje pitanje, odgovori sebi, ja sam tu periferna.
Ma, meni je, da ti pravo kažem, malo dosadno o religiji na vlastitom postu koji nije religioznog tipa.
Doduše, jeste mi zanimljivo odakle onaj strah izroni.
Dobar dan Vasionka. Ako se desi da opet neki put zaglavimo duboko u noć trebaće nam neki znak da ona druga spava. 😊
Dakle, razumijem zašto insistiraš na pitanju straha kojeg nema, ali ne mogu da se složim s takvim tumačenjem. Moje poimanje zagrobnog života (kao i sva moja vjera) ne počiva na strahu, već na uvjerenju, ljubavi i smislu. Strah nije motiv, niti kriterijum, već se u mom komentaru pojavio samo zbog nepotpuno jasne konstrukcije njegove veze i tumačenja. Kada sam rekla da mi je jedino prihvatljivo poimanje zagrobnog života ono koje je u skladu s religijskim, to nije samo pitanje vjerovanja, već i zaključak do kojeg bih došla procesom razmišljanja – jer mi djeluje kao najrealniji mogući. S druge strane, ako govorimo isključivo iz religijskog ugla, mislim da je to donekle i intimno pitanje. Baš kao što vjernici imaju svoj unutrašnji doživljaj Boga, tako imaju i svoju predstavu o zagrobnom životu, pri čemu esencija ostaje ista. Nikakvog straha nemam, jer moje vjerovanje u Boga, odnosno zagrobni život, počiva na ličnim uvjerenjima i ljubavi, a ne na strahu ili prisili. Das ist das.
Pa, tako je, ali strah (bojati se nečega/nekoga) si ti pomenula, a ne ja😃
Hajde, uvedemo i posebne znakove oko laku noć, ako bude učestalo, hahaha.
A šta sa onim tvojim “ne smije…” pogrešno protumačenim, zar nešto ne smjeti, ne uključuje strah koji može biti uzrok da nešto ne smijemo 😁😊
Skontaj nam neki znak, ti koja si sklonija više od mene spekulacijama, zasigurno si i maštovitija hehe
Nema meni ne smjeti to značenje. Ako si preuzeo neku dužnost npr., ne smiješ je kršiti. Ne smiješ je kršiti zbog svoga obećanja i dostojanstva, obraza i sl. Čak mi je ne smjeti iz ove perspektive više ono čime sam upravljaš, neka odluka na koju si se obavezao, nego nešto čime upravlja strah ili prisila. Možda dok sam bila baš malena, možda je samo onda ne smjeti značilo ne smiješ, jer se bojiš šibe🤣
Ozbiljno sam napisala ovo gore.
Ejsssssss, zezaj, zezaj bejbe😁
Prepuštam tebi odabir znaka (iako imam ideju).
Razumijem o čemu govoriš i slažem se s tobom da u nekim slučajevim nekršenje nekih stvari nema veze sa ne smjeti, nego sa nama i našim karakterom. E sad, neki put, bar kod mene, imaju. Npr. kako ja u privatnom životu volim mnogo da se šalim, pa recimo i da upotrebljavam sarkazam, ali nikad, baš nikad u nekom negativnom kontekstu, kako bi ga možda neko shvatio, dakle, ja ponekad ne smijem, baš ne smijem da ga upotrijebim jer se bojim, baš bojim da bi ta neka osoba mogla pogrešno shvatiti i naljutiti se na mene.
Nećeš vjerovati, ali ja stvarno nemam ideje za znak. 😁Davaj tu svoju 😊
Razumijem šta želiš reći, zanimljivo si to prikazala. No, razumijem i povratne reakcije ljudi na humor sarkastičnog tipa.
Pitanje je to inteligencije, odvagati tačnu količinu, riješiti suvišan višak, kako bi humor i bio humor, a ne puki sarkazam. Teško je, zahtijeva stečene, možda i prirođene, značajne mentalne sposobnosti.
Prema mojim parametrima, koji dosežu samo dotle da se to isključivo mene tiče, humor ironičnog i sarkastičnog tipa ne smatram zdravim humorom. Onim zbog kojeg čovjek iz dubine, naivno, nevino, rasterećen, prasne u smijeh. Uglavnom je to poprilično kiseo smijeh – smijemo se, ali kontamo uz to i zato je nekako prerađeno kiseo.
S druge strane, s obzirom na to kolilo smo usložnili sociološke odnose, sarkazam i ironija u humoru se zaista mogu tretirati kao javni interes. Dobar društveni kritičar, dobar korektiv. Pa, pogledajmo koliki je uticaj serijal Monty Python imao na britansko društvo, ali i na globalnu popularnu kulturu.
No, to nije moja šoljica čaja. Mislim da nam danas jednostavno treba nevinosti i rasterećenosti, poput terapije, za sve nas. Sarkastični humor je previše intelektualno zahtjevan da bi ikoga opustio.
A šta misliš o totalno banalnom znaku: Zzzzzz zz z?
😛
Vrlo dobro razradjeno.
Ne znam šta bih ja dodala, osim da humor protkan sarkazmom volim jer uz pomoć njega najlakše prevazilazim odredjene situacije koje i nisu baš smiješne, pa nošena time na tren pomislim i da bi drugima njime mogla pomoći. I da, imam ja napretek i zdravog humora i sve je to situaciono.
Super je ideja!!! Predlažem samo da broj slova “z” zavisi od faze sna, znaš ono, laka, duboka, REM, itd. ne sjećam se sad tačno šta je šta hahah
Hahahaha🤣
Odlična ideja!
Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz zzzzzzz zzz z bi, ono, značilo “sigurno ti neću odgovoriti do jutra”, a Zzzzz, možda i hoću ako ti je izazovan komentar😃
Razumijem te za sarkastični humor. Poput tehnike da sebe “držiš pod kontrolom”, odnosno u željenim okvirima koje nastojiš poštovati, a da ponovo otpuštaš pritisak, da tako kažem. Baš razumijem.
U slučajevima nekih, uzmimo, situacionih “crnjaka” i sl.
Pa da, upravo tako. Vidiš kako se ti i ja možemo razumjeti kad se potrudimo 😊
Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz zzzzzzz zzz z (🤣🤣)
Iffff, ja sam već gotovo četiri sata spavala u vrijeme kada si ti komentarisala🤣
Legla oko 20 sati, pošto se budim u 04:30. Finih osam i po sati sna🥰
https://postimg.cc/HVDy34vF (znak za dobro jutro 🤣)
Auu, pa ti kao beba, ako..ako..😊
Meni dosta 7 – 7 i po sati sna. 🥰