Njima što nisu bili
Dubine🎵🎶
Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
Dubine🎵🎶
u snu sam sama na pokretnoj traci koja vodi u pad pad pad kraj mene se lako odlamaju komadi i čuje smijeh smijeh smijeh gasi se tama sivim dahom ču-do-vi-šta putuje dim i vidim mu metu strah strah strah kao vajaru…
Večeras mi se piše. Oštro, na mekanom mesu prve misli, među napuštenim brodovima. Na onome dijelu velikih mora što uvijek miruju i u kojima se da stanovati. O svaki glas u horu okačen je lampion drugačijeg svjetla, sve do zagasitog. A…
kad crna zvijezda nestane na uglu od 80 sjeverno svjetlo koje ispljune gleda našu stranu stvarnosti slijepa tajna vući će zalijepljene ulice dok toplu tihu noć gorim poput zadnje cigarete leđima od događaja svoju lutku slušam kako plače među slovima…
kad ti trebam reci mi mojim glasom naposlijetku, svi smo mi smješa čuda možemo zadržati ruke možemo grliti blizu još bih ti milovala lice dok s kostiju ne spadne hajde da se samo još malo držimo van sebe dođi tu…
pred grad u stijenama spustilo me isparenje željnu svrbeža na koži trgujem bodeže za latice ruke za puteve na njima priča mi u toploj vodi o hramu nad svijetom gdje mijenjaju se lica diže se istina i griješi sa laži…
da pogledam kroz tvoje oči i vidim sebe obnaženu do svjetlosti u vodi, kap po kap sa svakim zapisom kao prethodnicom vječnosti. da rasprostreš klikere kada moje ruke zamijeni djevojčica podjednako žedna igre, a krivulje kretanja čekaju da se ponove…
(Postavi tezu. Razvij metodu koja će obuhvatiti sve moguće grane u koje se stvarnost mogla, grana i može granati, uključujući i sasušene grane. Dokazaćeš sve.) Nije bilo osobe koja se opreznije kretala od gospođe Sumnje. Tako je ušla i u…
Dugo, u daljinu – zar se prostor može označavati trajanjem – odlazio je zvuk iz usta čovjeka što su, zbog igre sjena u predvečerje, davale licu nesvojstven, unekoliko čudovišan izgled. Mogao je pričati legendu ili govoriti o mjernim jedinicama; ton…
Oslo ujutru minus 25. Tu Snježanu ni Vivaldi ne može otopiti.