Žuti leptir

bilo je to predivno popodne

ko bi rekao da će nagovještavati smrt?

krijesnica još nije bilo
sunce je zrak držalo sitim i kvarilo
naše fotografije
nije me branio
nije mi bilo važno
toliko je nevažnih stvari
obloženo oko prave

tog dana,
bilo je popodne
došao je starac
i uzeo mi obe šake
okrenuo dlanove, pogledao oči

nemoj služiti kao da služiš jednome
čovjeku

ako služiš, služi svima

pusti da odaberu
da ubodu
obore, da padnu pusti!
da ne vide
neće, pretvaraju se, glume

ponavljaju, ostaju
ostaju
ostaju u istome,
pusti!

prikaze su čekale ga
divni ljudi
okupljeni tog popodneva,
a ja sam znala
ko je starac
šta je priča
koliko traje i šta je u njoj moje snage

bilo je to predivno popodne

ko bi rekao da će nagovještavati smrt?

misle li oči koje čitaju
da je pet dana puno
do namjerno lažnog cjelova?

na dlanu razvaljen prsten
od visoke trave
pogled jurca ka avgustovskom suncu
i godini dana.
u duši ponornica što izlazi
ko zna gdje u
nove avanture

sutra je potpuno srećan dan
rastjerao vještice današnje hladnoće
i vidio poljane slova koja će nastati
složena u harmoniju
pravih pokušaja

više ne čekam igdje
odvaljena od smrti
tog popodneva