Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
Ne možda. Ne. Sigurno. Dan koji te nosi plodnim dolinama i strmim, sušnim vrhovima nepodesnog, ali krajnje izvjesnog, savršen je za produktivnost dekadentnog ladanjskog proseravanja. Čak i ako to proseravanje izlazi iz usta transformacije povratničkog toka izazvane, ni više ni manje,…
Pet podzemlja. Rupe govore ispod. Ispod svakog žara gori pripadanje novom, ispod svakog žara rupe se ulijevaju jedne u druge, godine siline, decenije. Oči zakačene ogledalom nekad kažu sve. Pogled goni neispisanu knjigu, crveno, sobu misli, svako mjesto na…
Saturn prede pređu crvenu i bijelu. Prevlači je brojem potrebnih ruku preko potrebnog broja rogova. Iza ušiju, negdje, gori! Saturn je iznenađen. Mora se pridići sa stare stolice nad svijetom a mrzi njen škrip ili baš voli njeno škripanje…
Smrt u dronjcima, okrenuta od zida, pritišće bol sljepoočnica. Aplauzi nepoznatih prave jeku koju ne sadrži nijedan prostor, a čuje neko i baš svi. Pravci kretanja otužnih namjera mogu biti mnogi, ali one umiru…, umiru spašene od dešavanja i kraja.…
Pokušaću ovaj tekst sročiti izlažući samo i isključivo činjenice. Vrlo suho. Ako uđem u zamku subjektivnog doživljaja izvedenog zaključka, psovaću. A to ne želite čitati. Naime, gospodin Deretić je sada OVO na RADIO – TELEVIZIJI BOSNE I HERCEGOVINE: …
Neću da hinjim da u pustinji tvojoj gutam samo pijesak i podnosim vjetar, glupe su uloge sirote i jadne kad nudiš mi ulje krušaka i zrenja. Vidjeh onaj kamen pa se namjerno spotakoh, ne crtaš mi mape kad…
Granica između neba i nebà koja drugi ne vide. Sljepilo je intimna kontracepcija.
Vjetrovi vremena skamene neke stihove, dulje ih gore u pepeo. Prijatelji plaču međusobnim suzama i kad dob ljubavi im prođe. Ja imam samo jednu jabuku što tvoje sjemenje čeka… da u drvo izraste.
Stari ljudi imaju debeo razlog što ne vole mobilne telefone. Nije da im se neda naučiti kako upravljati tim uređajem, ta toliko su stvari u životu naučili, nije da sve funkcije mobitela ne mogu popamtiti zbog pada…
Riječi su stidljive. Iskrada se iz ćoškova zeleno trnje, svoj dio u mesu jede. Sve ivice skovane, zlatne poljane kutije, vjetar igra duhovima mislim… žarulju života.