vasionka

Ovi suci ne padaju s nebesa poput žaba, ponekad. (Na moju veliku žalost) Oni su silni, uspravni i ispravni, britki u mišljenju, u stavu, britki u postupku, činjenju. Oni ne šire ušima oko sebe lijepe riječi. Oni režu bez mjerenja,…

Znoj zidova vrišti postanjem, a niko u sobi ne čita usporeni momenat tkanja. Iz drveta, niz okvire prozora, uz šarke i kovitlajući u ključaonici dešava se priča, postajanje jezgra isparavajućih traka, mirisa koji postaje moja koža, zadovoljnog zvuka protezanja, uklapanja,…

Bijele kule dignute do prošlosti, vrhovi bodu u dlan, posred linije života nož! Iscuriti krv da kamen pocrveni, zrak, šta će biti nakon što se zgruša, koji virus, neka nova vrsta?   Crna povorka plovi kroz maglu, u ovom kraljevstvu…

Ural. U podnožju šator četrdesetogodišnjeg samca kojega su roditelji načinili odviše lijepim za današnji izazaklonski svijet. Zato je on rođen u srednjovjekovnoj tajgi, ta pustara uvijek pusta je isto. Ruske bajke kazivale su o nemuštim jezicima u glavama živahnih junaka…

Nad stećkom od voštane kože cijede paljevine magija. Čista sila protiv gnojnih redova nestasalih vojnika dignutih riječima,   žali!   Svi moji mačevi u svim mojim kućama ne bi kadri bili radost ti odbraniti.   Žali!   Ambis započne pređu…

Odjenuta najboljim ishodom iskrenog življenja Ona.   Pokoriće sve kule neprijateljske, osvojiti paučine ljubavne   Brat joj od Crvene zore, sestra od Pobjeda, od Noćnog mora otac korakom ih nosi, riječi kosom rasipa i vraća,   jer je jaka. Najjača.

Uz najveće pošasti vascijelog, močvarnog plićaka zalud Ime zazivaju čekajući pokojnici.   Milosti!, vrište mudre starice lijevo od krvavog uha hinjene živosti.   Uz najveće pošasti osunčanog, oprašenog kokošinjca bijela pčela pljuje, usporeno boluje.   Milosti!, vape sahranjeni mačevi lijevo…

Hrastovo zdanje osmjehnuto našom zorom, a potporne kosti pjevaju vremenom srećnih ptica. Simfonija hrabrih očiju zaboravljenih kestenova mami treću violinu, uprkos gudalu što može biti slomljeno i strunama koje zauvijek mogu vrištati nesmireno. Unutra, plačući smijehom, gladeći drhtavo mirise i…

pospan tramvaj po sumnjivim tračnicama tren k'o stvoren za odu besmislu vuci se vuci kao što ovisna pjesnikinja kaže „Sve je ovo isti…, isti jebeni dan.“ ali, ali zalogaj snage taj stidljivi motiv presvlači dane u uzbudljivo Sunce nas, čak…