Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
oskudno razbacana osjećanja na mjestima gdje je puno svijeta vreva da me sakriju pod potpeticama u uličnim slivnicima na stubovima svjetiljki pored malih oglasa kad mi dođeš iza vrata i par upletenih vlasi gotovo bezličan, sav u pokretima i nagao…
Ovo je veoma ozbiljno štivo. Deathrock/postpunk iz Bolonje. Poslušajte ovdje
Dobar Grk. Poslušati ovdje.
u snu sam sama na pokretnoj traci koja vodi u pad pad pad kraj mene se lako odlamaju komadi i čuje smijeh smijeh smijeh gasi se tama sivim dahom ču-do-vi-šta putuje dim i vidim mu metu strah strah strah kao vajaru…
Večeras mi se piše. Oštro, na mekanom mesu prve misli, među napuštenim brodovima. Na onome dijelu velikih mora što uvijek miruju i u kojima se da stanovati. O svaki glas u horu okačen je lampion drugačijeg svjetla, sve do zagasitog. A…
kad ti trebam reci mi mojim glasom naposlijetku, svi smo mi smješa čuda možemo zadržati ruke možemo grliti blizu još bih ti milovala lice dok s kostiju ne spadne hajde da se samo još malo držimo van sebe dođi tu…
pred grad u stijenama spustilo me isparenje željnu svrbeža na koži trgujem bodeže za latice ruke za puteve na njima priča mi u toploj vodi o hramu nad svijetom gdje mijenjaju se lica diže se istina i griješi sa laži…
da pogledam kroz tvoje oči i vidim sebe obnaženu do svjetlosti u vodi, kap po kap sa svakim zapisom kao prethodnicom vječnosti. da rasprostreš klikere kada moje ruke zamijeni djevojčica podjednako žedna igre, a krivulje kretanja čekaju da se ponove…