Prosti faktor
ova ruka je stara i s njom crtam moderno egipatski uklopila sam lice u kvadrat a ne može da mi stane sjaj napisala sam tekst ravno a olovka je pobjegla da me opameti valjda ću dešifrovati godove na onome panju…
∇a§IONia
Visočanstvo tačke
∇a§IONia
Visočanstvo tačke
Kategorija Poezija
Fino je, ljubavno♥️, tužno
Svega nekoliko riječi je dovoljno da ti kažem da volim čuti tvoj glas. Nikola Vranjković – BIOLOŠKI MINIMUM (live)
Morning mood
Nikola Vranjković, Piti & Uža – BREMEPLOV
Od nas pati cijeli svemir
Osvijetljeni🎵🎶 polako kraj kamenja što svijetli nad lobanjom u magmi je li ovo zaborav što se vraća po tvari vidjeću još jednom anđela straha kako buši razgovor mene i njega pseudo mene i vjerovatnog njega dok jurimo do ruba osvijetljeni…
Devet slova
oskudno razbacana osjećanja na mjestima gdje je puno svijeta vreva da me sakriju pod potpeticama u uličnim slivnicima na stubovima svjetiljki pored malih oglasa kad mi dođeš iza vrata i par upletenih vlasi gotovo bezličan, sav u pokretima i nagao…
Čudovišta
u snu sam sama na pokretnoj traci koja vodi u pad pad pad kraj mene se lako odlamaju komadi i čuje smijeh smijeh smijeh gasi se tama sivim dahom ču-do-vi-šta putuje dim i vidim mu metu strah strah strah kao vajaru…
Digitalni odraz
koraci su klizili niz kišu popodneva u mome nijemom gradu misli misle stroj vojnika za ovo što sam i sve što će biti posred trga obmota me magla vjetar vuče na nepoznatu stranu piše iznad, neonska reklama u dvorani planinskoga kralja uđi tamo lagano i…
Priča
kad pjesme umru kad posljednji što ih se sjeća na sahrani održi govor izboden binarnim noževima kad to bude biti ništa neće ni isto ni različito za nas nove sintetskim hromozomima otključane užasna je ta brzina užasno uzbudljiva za prvog…
Proxy sjećanje
kad crna zvijezda nestane na uglu od 80 sjeverno svjetlo koje ispljune gleda našu stranu stvarnosti slijepa tajna vući će zalijepljene ulice dok toplu tihu noć gorim poput zadnje cigarete leđima od događaja svoju lutku slušam kako plače među slovima…
Poglavlje
kad ti trebam reci mi mojim glasom naposlijetku, svi smo mi smješa čuda možemo zadržati ruke možemo grliti blizu još bih ti milovala lice dok s kostiju ne spadne hajde da se samo još malo držimo van sebe dođi tu…