pred grad u stijenama
spustilo me isparenje
željnu
svrbeža na koži

trgujem
bodeže za latice
ruke
za puteve na njima

priča mi
u toploj vodi
o hramu nad svijetom
gdje mijenjaju se lica

diže se istina
i griješi sa laži
u svakoj stvari
pred žrtvenikom

ogrćem strast
i navlačim kožu
osjetim jezik
i govorim riječi:
tu
postoji
sa svim ukrasima
koje za tu
trebaš
tu
čeka da sanja
i kad ubijaš
i kad rodiš
tu
se kreće
od tvoga vjetra
i vjetrova drugih
oko hrama
tu
voli
i tu
strada
sve tu uči
i čuva se
samozaborava

svrbi koža
gori dodir
kad se ograđeno
spaja
boli teško
boli stvarno
kad se gore
od dolje
razdvaja

Uglazbljeno by Silence&drugari

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1230

44 0 komentara

  1. Silencija, ovo je super!Tebi treba neko će ti pisati malo jednostavnije tekstove za pjevanje, mogla bi biti bez problema nešto između Evanescence i Irene Kapetanović. Nova princeza bosanskohercegovačkog heavy metala, samo je problem da nebi imala baš puno slave u BiH.
    Ovo je stvarno dobro, samo je tekst potežak za pjevanje.Super si ovo izvela. Imaš čist i melodičan glas.

  2. Jarčice, na drugo slušanje sam već zamišljala kako kontaktiram sa Karamehmedovićem da te sa ovom ubitačnom repeticijom od riffa, sve skupa sa violinama, čelima i ubitačnim bubnjem (uključujući onu ogromnu udaraljku – pleh od kože) u pozadini šaljemo na Evroviziju 2025!
    Ja znam ljude, a ti razmisli, uopšte se ne zajebavam. Jest da bi to bila sirotinjska/troškovno minimalna varijanta i jest da nisu platili dug EBU-u od koliko miliona pa su ih suspendovali, al’ bi ovo prošlo k'o jedan i dva!

    Jebeno otpjevano!!! Baš zato što tekst nije napisan u te svrhe, repeticija je neočekivano raspoređena i zvuči baš baš moćno. Vidi se narodnjački uticaj u glasu, onog njihovog izvlačenja što od narodnjaka i pravi dobru stvar, ali je i zato baš vrh.

    Kradi, uzimaj, tvoje je!
    (i neće se zvati POČEŠI ME😁)

    Ako si za ovu priču što ti napisah u početku javi.
    Čovječe, pukla sam lajk na Jarčicin muzički post na vlastitom blogu. Neka se i to nekome desilo🤘🏼🎸🎸🎸

  3. Vasionka, bravo za pjesmu.
    Možemo li grubost pretočiti u nježnost, razdvojiti istinu od laži i dobro od zla koje obitava u svima nama, možemo li to uraditi, možemo li se promijeniti, a da ne bude toliko bolno, pitam se pitam ja. (ja tako doživjela)

    A Silence je odlično otpjevala pjesmu. Ima tako lijep glas. Baš, baš.
    Bile bi vas dvije dobar tim.😊

      • Inače ponekad zna biti teško sa sigurnošću tvrditi šta je to što je pjesnik u potpunosti htio kazati i poručiti svojim stihovima, prije svega što svako od nas ima (a ima i puno pravo na to) subjektivni doživljaj, pogotovo kad je riječ o modernoj poeziji koja izmedju ostalog umije biti apstraktna. Zato ja u stvari i pribjegavam a i draža mi je klasična poezija, po cijenu da budem demode.
        Mada, zna biti interesantno pokušavati proniknuti srž pjesnikove misli u modernoj poeziji. Evo, npr. meni je bio pravi užitak iza niza metafora i simbola tragati i sad mi malo žao što si pjesmu pisala davno, a baš me zanimalo koliko sam bila blizu tvojoj misli dok si je pisala.😊

        • Eno sam u odgovoru Hajri Blekiju, nakon provjere i prisjećanja, napisala “šta je pisac htio reći”.
          Zanimljivo mi je da i ti i on govorite, kolokvijalno rečeno, o modernoj poeziji. Ja je doživljavam posve jednostavnom, osim što uvijek razmišljam o značenju svake pojedinačne riječi i ne želim joj uskratiti, ne želim je okrnjiti za tu moć značenja😊

          • seen
            like 😊

            P.S. Da li mi se učinilo ili ne, tek meni je haman svaka tvoja riječ u pjesmi imala preneseno značenje i simboliku, a uz to, pogledamo li slobodan stih, eksperimentisanje s formom, fragmentiranost i introspekciju, ja ne znam u šta bih pjesmu svrstala sem u modernu poeziju. Možda, po onom principu kako se dijelila tradicionalna poezija, možda bi donekle bila bliska refleksivnoj poeziji.

  4. Neznanki

    Elegični tonovi obojeni prigušenim postmodernističkim ironičnim zaplitanjima mirišu na baladu.

    Eh , da je bilo – tko da zna . Ali nije se desilo, i to možda boli i upire prstom pluralnu datost onog TU, Samosvjesnost, ponos i neka moguća ograničenja (moralna, infantilna, prostorna i vremenska…) sve dovedu na svoje. Uvijek se zbude ono što biti mora , i po mjeri nas samih.

    Dalja traganja kroz dubinu složene misli i usudne natuknice bi ukazala upravo na one detalje koje su poetesu ponukale da napiše rekvijum emocijama koje se neće dalje ploditi, ali o kojima ne želi pisati.

    Da je htjela, poetesa bi svoj žal za izgubljenim vremenom objelodanila. Poštujući to nehtjenje i nedostignutu dubinu odnosa dva lika , dva nespojivih izdanaka stabala različitih kurturoloških , emancipacijskih … kakvoća, Ja ću se ovdje zaustaviti. Ne želim remetiti mir koji se polako vraća u srce umorno.

    Nadam se da mi Poetese neće zamjeriti , ako iskoristim njeno pokroviteljstvo i obratim se dami koja je shvatila dubinu poetesine dubioze i na vrlo autentičan i muzički vrlo ubjedljiv izraz postavila okvir za novu instalaciju.

    Tišini

    Mlada damo izvinjavam se što koristim zaštitničku naklonost domacičinog doma i što se usuđejem da dam kratki osvrt.

    Zadnjih godina sam se pitao gdje se izgubila ona poetika, umilnost i artizam jednog respektabilnog mladog bića. Znao sam da će Tišina ponovo , jednom eksplodirati i vratiti se izvornoj sebi. Glede mojih kalendara , kada je svaki novi dan poklon ,bio sam sumnjičav da će to desiti za moga vakta.

    A onda , nepuna tri sata po objavljivanju elegije TU , u 2.49 minuta današnjeg dana, iznenada javi se milozvučni glas. Opor kristalno jasan , glas čežnje, jedva skrivajući jecaje ispuni tišinu moje Galerije.

    Prekinut u slikanju , nijemo sam zurio u noć .Gledao mjesec i zvijezde , u nebu tražio umilne tragove pjesme koju slušam.

    I shvatih zašto nenadana i bliskost i prijemčivost.

    Dodajući muziku ( sublimacija gothic, alternativniog metal i hard roka ) postmodernoj poetici stihova, kompozitorka je dala novu dimenziju, novi modus operandi , i postavila upećatljivu instalaciju u konceptualnoj maniri.

    Za Neznanku i Tišinu

    Tako malo je potrebno da osjetim(o) :

    La vita è bella

    Veliko hvala mlade dame za ugodno veče.

Leave a Reply