u snu sam sama
na pokretnoj traci
koja vodi u pad
pad
pad
kraj mene se lako
odlamaju komadi
i čuje smijeh
smijeh
smijeh
gasi se tama
sivim dahom
ču-do-vi-šta
putuje dim
i vidim mu metu
strah
strah
strah
kao vajaru
pod prstima
svjetlo dana propada
miješam se
suptilno
sa tvojim morama
riječi
kao meci lošeg strijelca
promašuju
tačke
kao gorde tajne ravni
nestaju
šuma
kao strašna priča
raste
i prekriva
mnoštvo naših grobova
sa jedva niklim ružama
poput susreta
kod kamena
što se uvijek premotava
miješam se
prikazom
u obzor tvoga sna
E evo je dobra,moze sa growlingom wannabe dark vajbz za ziku.💀🤘🏼
Može šta god hoċeš.
Za te sam je gazala😇
I novi Ploho je stigao😎
volimo poeziju, volimo haiku 🩷
Voljeti, tako je🥰