vasionka

Ural. U podnožju šator četrdesetogodišnjeg samca kojega su roditelji načinili odviše lijepim za današnji izazaklonski svijet. Zato je on rođen u srednjovjekovnoj tajgi, ta pustara uvijek pusta je isto. Ruske bajke kazivale su o nemuštim jezicima u glavama živahnih junaka…

Nad stećkom od voštane kože cijede paljevine magija. Čista sila protiv gnojnih redova nestasalih vojnika dignutih riječima,   žali!   Svi moji mačevi u svim mojim kućama ne bi kadri bili radost ti odbraniti.   Žali!   Ambis započne pređu…

Odjenuta najboljim ishodom iskrenog življenja Ona.   Pokoriće sve kule neprijateljske, osvojiti paučine ljubavne   Brat joj od Crvene zore, sestra od Pobjeda, od Noćnog mora otac korakom ih nosi, riječi kosom rasipa i vraća,   jer je jaka. Najjača.

Uz najveće pošasti vascijelog, močvarnog plićaka zalud Ime zazivaju čekajući pokojnici.   Milosti!, vrište mudre starice lijevo od krvavog uha hinjene živosti.   Uz najveće pošasti osunčanog, oprašenog kokošinjca bijela pčela pljuje, usporeno boluje.   Milosti!, vape sahranjeni mačevi lijevo…

Hrastovo zdanje osmjehnuto našom zorom, a potporne kosti pjevaju vremenom srećnih ptica. Simfonija hrabrih očiju zaboravljenih kestenova mami treću violinu, uprkos gudalu što može biti slomljeno i strunama koje zauvijek mogu vrištati nesmireno. Unutra, plačući smijehom, gladeći drhtavo mirise i…

pospan tramvaj po sumnjivim tračnicama tren k'o stvoren za odu besmislu vuci se vuci kao što ovisna pjesnikinja kaže „Sve je ovo isti…, isti jebeni dan.“ ali, ali zalogaj snage taj stidljivi motiv presvlači dane u uzbudljivo Sunce nas, čak…

kralju moj i voljeni sirotane Istok je tako polagan sporiji od suze što piše dok u zraku kušam tvoju ljubav a ja pamtim njen put za godine koje dolaze   kralju moj i voljeni sirotane uvešću te jednom na ove…

dugo je trebalo za pomirdbu s putem da kipove novih grade na grobljima starih bogova da čekanje čeka, ne radi i baca kapljice petparačke patetike po klicama jadnijih insomničara što shvate pronađu smijeh duboko u sebi   dugo je trebalo…

kosu pustim da od mene tajne skriješ labirint slijem kuda da je začešljaš punu ćutnje zapečatiš šnalom olovnom, običnom   neću da ti šapću dok potiljak gladiš sad su one saznane, umetnute, čuvane ulij mi grotlo svojim bezdanom ne sikći…