vasionka

Vrište slova u drvetu, stiha vatrom urliču! Pan stražari, obilazi, šuma da ne izgori. Pjeva usput, kazuje, tužnom frulom nariče: Kojem li vas Putniku ostaviše, kojem izrodu od doma daleko? Stablo staro krošnju uvlači, bijesne pljuje riječi: "Idi, nađi Malu…

Žena. Žena velove ima. Skini! Skini, skini listove slatkog luka, cijeđena moždana masa, čista koža, pomorandžina marmelada. Negdje, pečatni poljupci pet prstiju. Negdje, porod iz sivila, srebrno dijete, zlatna zora, putničkih sanduka mapa, lukovi Kordobe, orijent Andaluzije. Koliko dugo pogled…

  U jednoj ostavi nalaze se sve napuštene stvari. Ko tamo jednom uđe, zauvijek je napušten sa ostalim napuštenim stvarima. Nema oglasne ploče sa izvješanom listom napuštenih stvari. Nema istorijata vlasništva. Ta ostava nema ni vrata ni ključa. Ne postoji…

Ne možda. Ne. Sigurno. Dan koji te nosi plodnim dolinama i strmim, sušnim vrhovima nepodesnog, ali krajnje izvjesnog, savršen je za produktivnost dekadentnog ladanjskog proseravanja. Čak i ako to proseravanje izlazi iz usta transformacije povratničkog toka izazvane, ni više ni manje,…

Pet podzemlja. Rupe govore ispod. Ispod svakog žara gori pripadanje novom, ispod svakog žara rupe se ulijevaju jedne u druge, godine siline, decenije.   Oči zakačene ogledalom nekad kažu sve. Pogled goni neispisanu knjigu, crveno, sobu misli, svako mjesto na…

Saturn prede pređu crvenu i bijelu. Prevlači je brojem potrebnih ruku preko potrebnog broja rogova.   Iza ušiju, negdje, gori!   Saturn je iznenađen. Mora se pridići sa stare stolice nad svijetom a mrzi njen škrip ili baš voli njeno škripanje…

Smrt u dronjcima, okrenuta od zida, pritišće bol sljepoočnica. Aplauzi nepoznatih prave jeku koju ne sadrži nijedan prostor, a čuje neko i baš svi. Pravci kretanja otužnih namjera mogu biti mnogi, ali one umiru…, umiru spašene od dešavanja i kraja.…