Ovo
konstitucija žene je forma neuparenih slova, hibrid neke pojave i samoga sebe. osedlane krilima lobanje skopčane na momentalni pad – to je konstitucija te slatke utvare a onda začini s malo kamena i noža, nešto tila i satenske trake. krvi,…
Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
konstitucija žene je forma neuparenih slova, hibrid neke pojave i samoga sebe. osedlane krilima lobanje skopčane na momentalni pad – to je konstitucija te slatke utvare a onda začini s malo kamena i noža, nešto tila i satenske trake. krvi,…
Sat muzike. Sedamnaest pjesama. Počelo je negdje u avgustu prošle godine kada je Jarčica na Blogger postavila uglazbljene stihove jedne moje pjesme. Kada sam shvatila da je riječ o AI-u, počelo je istraživanje različitih generatora. Dosta pjesama je izgubljeno, jer…
Nešto manje od osam godina je prošlo otkad sam napisala ove stihove i a capella otpjevala SEVDAH O BOSNI.♥️🎼🎶 Pronađoh link brišući e-mailove, jer mi je Icloud pretrpan, i baš mi je nešto bilo i divno i sjetno ujedno da…
U četvrtom sloju tišine gdje ništavilo još nije progovorilo – samo da se zna: u njemu ne počinje, u njemu završava pojeden loš pokušaj – stoji figura od soli, bez očiju. Njena krila nisu krila. Ona diše kroz pore vremena.…
Ti si moj izgubljeni potencijal, opšte jedno ti. Voljela bih te upoznati kao vode što se međusobno miješaju. A, uz njih i so; nemoguće! Mora da je važan taj što je to rekao. Ti si moj izgubljeni potencijal i kada…
padaju glave svih ljudi u čekaonici, jednostavno se odlijepivši i iz dva naspramna reda torzoa unutrašnje kreature započeše svađu. nije bilo jednostavno slušati koja je kreaturnija i luđa dok ušima pomaže Veronautika na najjačem. mozak je moj razmažen, Nikola. malo…
htjela sam ti reći da leptirovi nitima zraka vezuju dlanove a mi to ne vidimo samo nam je ljepljivo po duši i po tragovima izdaha dok osjećamo vrijeme pokušavajući ga smjestiti u formulu Ga, kao da je osoba kao da…
Juče je dobio nišane. Meni se jako dopada. (tek sada saznah da se ne kaže nišan, u jednini, nego nišani, u množini. muž mi nije znao objasniti zašto.) Navratite, ponekad, kada se sjetite, do Ferhadija džamije i Avdinog mjesta, pa…
ova ruka je stara i s njom crtam moderno egipatski uklopila sam lice u kvadrat a ne može da mi stane sjaj napisala sam tekst ravno a olovka je pobjegla da me opameti valjda ću dešifrovati godove na onome panju…
Svega nekoliko riječi je dovoljno da ti kažem da volim čuti tvoj glas. Nikola Vranjković – BIOLOŠKI MINIMUM (live)