🎶🎵🎶
Dvije minute pobjede nad transhumanizmom. Sanjin je pitao za predviđanje za 2025. Ovo je predikcija za eon.. i duže. Nije to kraj! EDIT: Četverominutna verzija.
Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
Dvije minute pobjede nad transhumanizmom. Sanjin je pitao za predviđanje za 2025. Ovo je predikcija za eon.. i duže. Nije to kraj! EDIT: Četverominutna verzija.
oskudno razbacana osjećanja na mjestima gdje je puno svijeta vreva da me sakriju pod potpeticama u uličnim slivnicima na stubovima svjetiljki pored malih oglasa kad mi dođeš iza vrata i par upletenih vlasi gotovo bezličan, sav u pokretima i nagao…
Prirodno svojstvo prostora je svjesnost. Simptom prostora sa svojstvom svjesnosti su događaji. Da li je tačno da neki svjesni subjektiviteti na ekstremnoj tačci distribucije imaju svojstvo da u sebe uvlače prostor, dok neki drugi, na suprotnoj tačci distribucije, taj prostor…
Večeras mi se piše. Oštro, na mekanom mesu prve misli, među napuštenim brodovima. Na onome dijelu velikih mora što uvijek miruju i u kojima se da stanovati. O svaki glas u horu okačen je lampion drugačijeg svjetla, sve do zagasitog. A…
koraci su klizili niz kišu popodneva u mome nijemom gradu misli misle stroj vojnika za ovo što sam i sve što će biti posred trga obmota me magla vjetar vuče na nepoznatu stranu piše iznad, neonska reklama u dvorani planinskoga kralja uđi tamo lagano i…
kad pjesme umru kad posljednji što ih se sjeća na sahrani održi govor izboden binarnim noževima kad to bude biti ništa neće ni isto ni različito za nas nove sintetskim hromozomima otključane užasna je ta brzina užasno uzbudljiva za prvog…
kad crna zvijezda nestane na uglu od 80 sjeverno svjetlo koje ispljune gleda našu stranu stvarnosti slijepa tajna vući će zalijepljene ulice dok toplu tihu noć gorim poput zadnje cigarete leđima od događaja svoju lutku slušam kako plače među slovima…
kad ti trebam reci mi mojim glasom naposlijetku, svi smo mi smješa čuda možemo zadržati ruke možemo grliti blizu još bih ti milovala lice dok s kostiju ne spadne hajde da se samo još malo držimo van sebe dođi tu…
pred grad u stijenama spustilo me isparenje željnu svrbeža na koži trgujem bodeže za latice ruke za puteve na njima priča mi u toploj vodi o hramu nad svijetom gdje mijenjaju se lica diže se istina i griješi sa laži…
Vrijeme je za velike riječi kojima bi mali zarezi, male tačke, dvotačke i prosuta slova i glasovi trebali naslagati prijestolje. Kako velike riječi trebaju putovati zonama svoga uticaja, malene su prinuđene strpljivo nositi svoga mandarina. Usput, opisano malim riječima, čovjek…