Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
Ne pišem ovdje, a fali mi. Posebno mi je srećan period, introspektivan period. Zato sam uvijek voljela zime; napatila bih se u njima, puno bih radila, zime su mi uvijek dosad donosile pojačan rad, a mene uvijek vuklo da prosto,…
Ispred svakog novog svijeta namijenjenog čovjeku stoji kauzalno ako i uslovno ali. Dvije male riječi, pohabane od korištenja; ponekad se čini da i nemaju svoga značenja. Čak i ne ukinuvši ih potpuno, koristeći ih samo tamo gdje mogu zasjati u…
Dobro je dok traje. I dalje tu provjerim svaku misao koja nije samo za održanje. Provjerim i osjećaj i granice svoga poštovanja. Ponekad se stvarno osjetim kao potpuna, a onda sam zahvalna, jer to više nije ni mjesto; ima snagu…
Slučajno mi se dogodilo da sam orkrila rutinu pisanja rano izjutra. Još ranije sam, nekako sama, ne znam uopšte kako se to desilo, podesila sebi da radnim danima uglavnom liježem još sa ranim mrakom, 20 sati, 21 sat, sinoć čak…
Što su se ovo blogeri ušutili?
Biće onako kako je zavjetovala moja Žizel; i sa strašnom Mirtom ću se sukobiti i ništa tome neće moći.
nekoliko kapi od vode što je bila i koja je došla izdaleka čekaju u zraku, ništa ih ne drži; ni sile koje znamo, ni ova stidljiva pjesma. nisu to ni izmaštana bića što će znati da ih vide; ni vile,…
Sinoć sam htjela… pa, dobro, možda ne baš zagrliti jednu osobu ovdje na blogu, ali joj zaista reći da mi je žao i da mi je teško što joj se to dešava i da će proći. Sigurno će proći, obećavam…
Neću prestati pisati. Nešto moram zakrpiti time. Jednostavno pronaći tačku iz koje će okrenutost značiti drugačiju boju, a oseka odnijeti pijesak daleko od obale, tako da ovaj, koji nađem, mogu složiti u kutijicu. Neću prestati da pišem dok to odumire…
Ako pišem o ženi koja sam mogla biti ja, pišem iz ove koja je zadovoljna svojom rukom. To je neka karakteristika vida pred kojim ne postoje vrata, a i ako postoje, ustupiće ih onima kojima trebaju. S ove strane neće…
u korak stane stara i pomalo nova ja, a čula mjere premještaj teže, kao da se to podrazumijeva u korak stane to kad ni na jednoj nozi nisam, tren leta, zaboravljen i uporan, poput egzaltiranog obećanja šta još stane u…
Nivo izazova nije bez govora, nego saznanje da se svaki govor može materijalizovati kao da je bez govora.
Upravo slušam Dvornika, ti, ti si mi u mislima, ti, ti si mi u grudima, i umjesto da se bavim stihovima, ja se, kao i obično, bavim njime; kako je bio, kako je živio, kako živi danas Dino. Oni što…
Smisao zagonetke nije pronalazak rješenja nego dodatno usložnjavanje. Tako se novi prostor budi u živ, a postojećem obezbjeđuje neprekinuto kretanje-tok radi čišćenja; tajna koja osvaja. Zašto bi, inače, postojala vječnost?
Zamisli naiđe trenutak u kojem se osjećaš vidljivim samo ako provociraš. Koje je to nepoštovanje sebe čovječe.
