Besprostorje

Projekcija niskog svjetla

ćutim ovu posljednju noć u kojoj sam ja. sutra, podijeliću se na jednu i drugu. prvu, koja nema stvarnost nego po okrajcima plovi, daleka od svake varke i zaključana u ljubav. drugu, s kojom je sve ovdje baš na svome…

Onkraj strasti

Pričanje o ljubavi. o rukama koje me otvore kao zemlju pod planinskim lancima dok iznad ptice posjećuju visoko nebo igrajući se tako blizu bijelim oblacima čežnjivim što su se iscijepali od veće kolonije svojih snova o stvarnosti u varci kada…

Najljepše stvari

Beznadežno sam romantična. Jutros tražim neke stare slike, slike iz djetinjstva i pažljivo rasklapam taj dio u komodi; sve sam tu brižljivo složila, uklopila tako da ulazi što manje prašine. I vidjeh, vidjeh ovo… A kako je neobična priča s…

Put u središte

Ko je ona što je okrenuta leđima, i da li ima iko da joj priđe, uključujući i mene. Zašto se na svaki pokret k njoj pomjere tektonske ploče i izdižu ogromna gorja, stjenovita i hladna, pod bijelim nebom. I šta…

Tišina i čovječanstvo

Ne pišem ovdje, a fali mi. Posebno mi je srećan period, introspektivan period. Zato sam uvijek voljela zime; napatila bih se u njima, puno bih radila, zime su mi uvijek dosad donosile pojačan rad, a mene uvijek vuklo da prosto,…

Kratka by Vasionka: Suština

Ispred svakog novog svijeta namijenjenog čovjeku stoji kauzalno ako i uslovno ali. Dvije male riječi, pohabane od korištenja; ponekad se čini da i nemaju svoga značenja. Čak i ne ukinuvši ih potpuno, koristeći ih samo tamo gdje mogu zasjati u…

Iz ciklusa: Eter

Dobro je dok traje. I dalje tu provjerim svaku misao koja nije samo za održanje. Provjerim i osjećaj i granice svoga poštovanja. Ponekad se stvarno osjetim kao potpuna, a onda sam zahvalna, jer to više nije ni mjesto; ima snagu…

Pismo prijatelju: Putevi

Slučajno mi se dogodilo da sam orkrila rutinu pisanja rano izjutra. Još ranije sam, nekako sama, ne znam uopšte kako se to desilo, podesila sebi da radnim danima uglavnom liježem još sa ranim mrakom, 20 sati, 21 sat, sinoć čak…

.

Biće onako kako je zavjetovala moja Žizel; i sa strašnom Mirtom ću se sukobiti i ništa tome neće moći.

Ono što drži

nekoliko kapi od vode što je bila i koja je došla izdaleka čekaju u zraku, ništa ih ne drži; ni sile koje znamo, ni ova stidljiva pjesma. nisu to ni izmaštana bića što će znati da ih vide; ni vile,…

Njoj

Sinoć sam htjela… pa, dobro, možda ne baš zagrliti jednu osobu ovdje na blogu, ali joj zaista reći da mi je žao i da mi je teško što joj se to dešava i da će proći. Sigurno će proći, obećavam…

Nastanak događaja

Neću prestati pisati. Nešto moram zakrpiti time. Jednostavno pronaći tačku iz koje će okrenutost značiti drugačiju boju, a oseka odnijeti pijesak daleko od obale, tako da ovaj, koji nađem, mogu složiti u kutijicu. Neću prestati da pišem dok to odumire…

Tijelo od smisla

Ako pišem o ženi koja sam mogla biti ja, pišem iz ove koja je zadovoljna svojom rukom. To je neka karakteristika vida pred kojim ne postoje vrata, a i ako postoje, ustupiće ih onima kojima trebaju. S ove strane neće…