Besprostorje

Žena. Žena velove ima. Skini! Skini, skini listove slatkog luka, cijeđena moždana masa, čista koža, pomorandžina marmelada. Negdje, pečatni poljupci pet prstiju. Negdje, porod iz sivila, srebrno dijete, zlatna zora, putničkih sanduka mapa, lukovi Kordobe, orijent Andaluzije. Koliko dugo pogled…

  U jednoj ostavi nalaze se sve napuštene stvari. Ko tamo jednom uđe, zauvijek je napušten sa ostalim napuštenim stvarima. Nema oglasne ploče sa izvješanom listom napuštenih stvari. Nema istorijata vlasništva. Ta ostava nema ni vrata ni ključa. Ne postoji…

Ne možda. Ne. Sigurno. Dan koji te nosi plodnim dolinama i strmim, sušnim vrhovima nepodesnog, ali krajnje izvjesnog, savršen je za produktivnost dekadentnog ladanjskog proseravanja. Čak i ako to proseravanje izlazi iz usta transformacije povratničkog toka izazvane, ni više ni manje,…

Pet podzemlja. Rupe govore ispod. Ispod svakog žara gori pripadanje novom, ispod svakog žara rupe se ulijevaju jedne u druge, godine siline, decenije.   Oči zakačene ogledalom nekad kažu sve. Pogled goni neispisanu knjigu, crveno, sobu misli, svako mjesto na…

Saturn prede pređu crvenu i bijelu. Prevlači je brojem potrebnih ruku preko potrebnog broja rogova.   Iza ušiju, negdje, gori!   Saturn je iznenađen. Mora se pridići sa stare stolice nad svijetom a mrzi njen škrip ili baš voli njeno škripanje…

Smrt u dronjcima, okrenuta od zida, pritišće bol sljepoočnica. Aplauzi nepoznatih prave jeku koju ne sadrži nijedan prostor, a čuje neko i baš svi. Pravci kretanja otužnih namjera mogu biti mnogi, ali one umiru…, umiru spašene od dešavanja i kraja.…

    Neću da hinjim da u pustinji tvojoj gutam samo pijesak i podnosim vjetar, glupe su uloge sirote i jadne kad nudiš mi ulje krušaka i zrenja.   Vidjeh onaj kamen pa se namjerno spotakoh, ne crtaš mi mape kad…

Granica između neba i nebà koja drugi ne vide. Sljepilo je intimna kontracepcija.

Vjetrovi vremena skamene neke stihove, dulje ih gore u pepeo.   Prijatelji plaču međusobnim suzama i kad dob ljubavi im prođe.   Ja imam samo jednu jabuku što tvoje sjemenje čeka…   da u drvo izraste.

Riječi su stidljive. Iskrada se iz ćoškova zeleno trnje, svoj dio u mesu jede. Sve ivice skovane, zlatne poljane kutije, vjetar igra duhovima mislim…   žarulju života.

Pišemo dnevnike bez tvrdih korica, sitnice, odah u utočištu. Beskrajan je prostor fuge, a note čitaš od riječi do riječi. Minute skapavaju pod silinom dočekanog, hridine se i val, ustvari, ljube.

Da pravedni Rušilac kule izrekne put kraja vremena mi progonstvo u Ništa zaogrnutu životom od mojih tvoje misli odvojiti znala, ne bih mogla.

Ovi suci ne padaju s nebesa poput žaba, ponekad. (Na moju veliku žalost) Oni su silni, uspravni i ispravni, britki u mišljenju, u stavu, britki u postupku, činjenju. Oni ne šire ušima oko sebe lijepe riječi. Oni režu bez mjerenja,…

Znoj zidova vrišti postanjem, a niko u sobi ne čita usporeni momenat tkanja. Iz drveta, niz okvire prozora, uz šarke i kovitlajući u ključaonici dešava se priča, postajanje jezgra isparavajućih traka, mirisa koji postaje moja koža, zadovoljnog zvuka protezanja, uklapanja,…