Na mostu (noć, 28. maja 2023., peti put)
Gledala gore. Bila okrenuta. Završena moćno. Jutro je. Nema ljudi na ulici. Prešli smo na suprotne strane. Ne bi znao ovo smisliti. Možda?
Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
Gledala gore. Bila okrenuta. Završena moćno. Jutro je. Nema ljudi na ulici. Prešli smo na suprotne strane. Ne bi znao ovo smisliti. Možda?
Nikad se nastavničko vijeće nije sastalo da vidi šta će sa najboljih 15, nego da vidi šta će sa 50 najgorih. Parafraza, inspirisano Miodragom Zecom Nesumnjivo, djete bez poteškoća u razvoju današnjeg doba, tipično današnje dijete, neuporedivo je intelektualno oštrije…
Zapitala sam se da li doktori za oči imaju sve odgovore na pitanja vida koja se meni dešavaju, ali, uostalom, i drugim ljudima? Već duže vrijeme govorim da moram provjeriti dioptriju, ali to ne činim, a svjesna sam i onoga…
Prozirni pamučni zastori iza tvojih očiju. Iza vremena, izvan ove priče, izvan njenog pisca. Iza svega za što moramo da se držimo svakoga jutra. Da sam bar pogriješila i da to mogu umiti u ledenoj vodi. Da nam ne prijete…
Prije par trenutaka još jedna konjukcija. Preklapanje, poravnanje, spajanje. Gotovo je tragično gledati koliko taj mladi čovjek ne može odstupiti od svoga hinjenog bića. Da, da, svi mi imamo svoju prirodu, ali ne lažimo se – s nekoliko daski u…
Ko govori u razgovorima? Ko miče u razmicanjima? Ko križa u raskrižjima? Ko misli u razmišljanjima? Ko loži u raspoloženjima? Ko ruši u razbarušenostima? Ko troši u rastrošnosti? Ko uvjerava u razuvjeravanjima? Ko tka u rastakanjima? Ko buca u razbucavanjima?…
(Psi i Phi, posvećeno svakima njima) Nezapisana pjesma o rezu kroz koji se svjetlost probija duboko u srce kristala, i onda, pod odgovarajućom sjenom, iza bijelih zidova, stupaju stvarnosti pruženog cvijeta, putovanja preko sedam gora i sedam mora, prepisivanja svetih…
Interno vrijeme. Abramović kaže tako i dopada mi se to. Ako prostor postoji i u vremenu; ako je postojanje ičega, uključujući i potencijal postojanja koji je u baš svakom slučaju prisutan, pitanje svijesti odnosno mogućnosti opažajnosti i/ili samoopažajnosti; ako se…
Kakva je ona? Kao jutarnja fotografija velikih ptica što slute dolazak snijega, a ustvari odaju njenu tajnu na svom graktećem jeziku, nezgrapne, ružne, bučne, neprihvaćene.. da bi ih ona, baš takve, sporedne uloge usred zagasito plavog neba postavila na zaslon…