Kuća
Te ruke što su pamtile više desetina godina unazad nekoliko crnih ureza od deljanja, jedan veliki od kosidbe i mrežu šara po dlanovima za svaki odlazak u goru sa svojim pastirskim žezlom. Ako ste mislili da bi to bilo sve…
Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
Te ruke što su pamtile više desetina godina unazad nekoliko crnih ureza od deljanja, jedan veliki od kosidbe i mrežu šara po dlanovima za svaki odlazak u goru sa svojim pastirskim žezlom. Ako ste mislili da bi to bilo sve…
Tamo sa zvijezde, onaj red lovaca i majka i mladunče iza njih; onaj topot kopljanika i kraljica ispred njih. Onaj povijeni čovjek što crta, ono zdanje i žena s lautom pred njim. Onaj mladić u mraku i svjetlucave suze nad…
Kad je sabijanje prozirno i lako, a jednorozi odluče da se objelodane.. Sve naznake postojanja stanu u vazduh, vodu, plavičastu vatru što gori kod korijena i u četvrti element – svjesnost da prolasci u prostoru i kroz prostor donose promjenu.…
U sobi je ležalo tijelo iz tijela virila ideja ispred fotelje u ideji postavljena je šahovska tabla na poljima simboli vrlina ginuše rijetkim velikim i masovnim malim smrtima prije nego što je tijelo pročišćeno zaboravom ustalo, razgrnulo zastore, skuhalo kafu,…
..nisu mi objavljeni postovi složeni kako treba. Razmaka nadaaaaaa! U međuvremenu..
Konačno! Dvadeset godina pokušavam da se riješim te neugode. Doslovno, čim čujem tu pjesmu prebiram po glavi: čija je ovo melodijska linija, čija je, čija je.., i nekako nikad nisam imala dovoljno vremena da se koncentrišem, da vrtim melodiju u…
Bilo bi lijepo da se današnji dan završi lijepo, kakav je i bio, ali i da ostavi nešto nade za sutradan. Proglašavam otvorenim takmičenje u govorenju lijepih riječi. Ko hoće, neka piše lijepe riječi. Kome više paše da bira, neka…
Pravili smo cvijeće, a mrtve ptice, s jeseni, slagali u teške enciklopedije. Ja sam bila ja, a on dječak sa crnim šiškama. Na kraju dana, negdje kada bi moja brižna, a slobodnoj volji vjerna starija žena trebala pustiti glas i…
Tjerao sam svoga karabajeru u sve u što sam ušao. U vez pahulje, u njen osmijeh, oboljeli bor. U nebo i strašni Had. Gubio sam kožu i namicao nove k’o tragač il‘ bjegunac; ko bi se toga sjetio. Zaboravljao sam…