Ludi marš
🎼🎠🎶 – KLIKNI! (posvećeno brojnim dušama čiji su životi bili kolateral da bi se u svijetu ostvarilo pravo da se usudi misliti izvan okvira) zvao me da hodamo pored mračne močvare da mi sada pokaže o čemu je pisao zvao…
Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
🎼🎠🎶 – KLIKNI! (posvećeno brojnim dušama čiji su životi bili kolateral da bi se u svijetu ostvarilo pravo da se usudi misliti izvan okvira) zvao me da hodamo pored mračne močvare da mi sada pokaže o čemu je pisao zvao…
Pitanje može biti i banalno – gdje je to gdje se vidimo nakon smrti? Može biti i razvojno-metaforičkog tipa. Npr., šta ću biti kada porastem? Analogno, šta želim biti kada umrem? Undine je, mislim dvaput u posljednjih malo vremena, pomenula…
Jutros u busu pogledah u telefon. (što Tramvi reče onomad, to jutros je bilo 14.01.2025. godine, kada je ovo pisanije započeto.) Na ekranu, tog nekog jutra, Sveti Jeronim o čijem sam životopisu namaštala svašta još tamo, u Vatikanu, i sjetih…
Šta odrasli ljudi rade u igri? Ako se ko upitao zašto je ozbiljnost mana, odgovor je da se kroz igru najlakše uči, jer su negativne posljedice učenja uglavnom svedene na minimum ili razumnu mjeru. Negativne, a ponekad i kobne posljedice…
oskudno razbacana osjećanja na mjestima gdje je puno svijeta vreva da me sakriju pod potpeticama u uličnim slivnicima na stubovima svjetiljki pored malih oglasa kad mi dođeš iza vrata i par upletenih vlasi gotovo bezličan, sav u pokretima i nagao…
Ovo je veoma ozbiljno štivo. Deathrock/postpunk iz Bolonje. Poslušajte ovdje
Večeras mi se piše. Oštro, na mekanom mesu prve misli, među napuštenim brodovima. Na onome dijelu velikih mora što uvijek miruju i u kojima se da stanovati. O svaki glas u horu okačen je lampion drugačijeg svjetla, sve do zagasitog. A…
kad pjesme umru kad posljednji što ih se sjeća na sahrani održi govor izboden binarnim noževima kad to bude biti ništa neće ni isto ni različito za nas nove sintetskim hromozomima otključane užasna je ta brzina užasno uzbudljiva za prvog…
pred grad u stijenama spustilo me isparenje željnu svrbeža na koži trgujem bodeže za latice ruke za puteve na njima priča mi u toploj vodi o hramu nad svijetom gdje mijenjaju se lica diže se istina i griješi sa laži…