Love, love, love
love
Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
love
Ala ala golupčići, kroz postove prosijava praznična introspekcija. Uživala sam u čitanju posljednja tri jutra. Ala ala je govorio Emir. Imali smo fine šanse da se skontamo da se nije povukao jer sam u to vrijeme bila prethodno udata, al’…
Na karti OVDJE!
Gledala gore. Bila okrenuta. Završena moćno. Jutro je. Nema ljudi na ulici. Prešli smo na suprotne strane. Ne bi znao ovo smisliti. Možda?
Zapitala sam se da li doktori za oči imaju sve odgovore na pitanja vida koja se meni dešavaju, ali, uostalom, i drugim ljudima? Već duže vrijeme govorim da moram provjeriti dioptriju, ali to ne činim, a svjesna sam i onoga…
Interno vrijeme. Abramović kaže tako i dopada mi se to. Ako prostor postoji i u vremenu; ako je postojanje ičega, uključujući i potencijal postojanja koji je u baš svakom slučaju prisutan, pitanje svijesti odnosno mogućnosti opažajnosti i/ili samoopažajnosti; ako se…
Kakva je ona? Kao jutarnja fotografija velikih ptica što slute dolazak snijega, a ustvari odaju njenu tajnu na svom graktećem jeziku, nezgrapne, ružne, bučne, neprihvaćene.. da bi ih ona, baš takve, sporedne uloge usred zagasito plavog neba postavila na zaslon…
Lirika je gnijezdo za ušuškavanje najeksplicitnijih scena; zapleti, ulasci tijela, osvjetljenja, lica, otkrivanja, ples, uloge, sjedenje, prolasci, položaji, ritmika, oči, probijanja, vajanja. Najobičnija anestezija sila.