Besprostorje

ove zime padaju pahulje tvog prisustva, ne tope se. pišem zato što topla popodneva nedostaju naše razgovore o tricama. češljam ti kosu u žurnom hodu obaveza, privijam odmor uz obraz.   na nekom dalekom jastuku pola moje noći sanja.

noć je pravljena od sumnje i najdaljeg bježanja davljeniku u izmaglici ponekad izvedri ogledalo rijetko bistro da se ugleda, rijetko cijelo da podnese novu vjeru   jer, samo to je dan